Sveti Ćiril Aleksandrijski- biskup i crkveni naučitelj
Sveti Ćiril je rođen u Aleksandriji kao nećak mjesnog biskupa Teofila. U Aleksandriji je stekao i klasičnu naobrazbu te ga je stric zaredio za svećenika. Pratio je strica u Carigrad na sinodu koja je 402. godine svrgnula svetog Ivana Zlatoustog s biskupske stolice. Ćiril se složio s presudom Ivanu Zlatoustom, smatrajući ga krivim za optužbe iznesene protiv njega. Po smrti strica, 412. godine, Ćiril ga je naslijedio na aleksandrijskoj biskupskoj stolici.
Njegovim izborom izbili su u Aleksandriji nemiri između njegovih i pristaša njegova protukandidata Timoteja. Ćiril je odmah po preuzimanju službe počeo djelovati protiv heretika novacijanaca, zatvorivši sve njihove crkve te Židova, koje je istjerao iz grada. Uskoro se zavadio i s carigradskim biskupom Nestorijem, koji je nijekao Marijino bogomaterinstvo, tvrdeći da je ona samo Kristorodica, a ne i Bogorodica. Ćiril je uspio nagovoriti papu Celestina I. da u Rimu sazove sinodu koja je svrgnula Nestorija, a isto je učinio i Ćiril na sinodi u Aleksandriji.
Papa je naložio Ćirilu da provede svrgnuće, te je on 431. predsjedao koncilom u Efezu koji je svrgnuo Nestorija i potvrdio Mariji naslov Bogorodice. Dio biskupa, nezadovoljan tim odlukama, okupio se i za uzvrat svrgnuo Ćirila. Car Teodozije II. dao je nato uhititi i Nestorija i Ćirila ali je, dolaskom papinskih legata, Ćiril prevladao te je pušten iz zatvora.
Ostatak života Ćiril je proveo pišući teološke traktate u kojima je razlagao doktrinu o Trojstvu i Utjelovljenju i boreći se protiv nestorijanaca i pelagijanaca. Ćiril je bio najsjajniji teolog aleksandrijske teološke škole. Njegovo pisanje karakterizira jasnoća misli, precizno izlaganje i velika vještina u dokazivanju. Među ostalim, napisao je Komentare Evanđelja po Ivanu i Luki, Petoknjižja, traktate iz dogmatske teologije i Apologiju protiv Julijana Apostate, te brojna pisma i propovijedi. Papa Lav XIII. proglasio je Ćirila 1882. godine naučiteljem Crkve.
