Danas slavimo svetog Benedikta iz Nursije. Benedikt i njegova sestra blizanka Skolastika rođeni su oko 480. godine u Nursiji, današnja Norcia, u plemićkoj rimskoj obitelji. Poslali su ga u Rim na studije retorike, ali je mladog Benedikta zgrozila moralna raspuštenost s kojom se ondje susreo.
Uplašen za spas svoje duše, pobjegao je iz Rima na selo. Odatle je otišao u planine Subiaca, živeći ondje kao pustinjak. Đavao ga je i tu pokušao napastovati prikazujući mu se u liku prekrasne žene, ali mu se Benedikt odupro, bacivši se u trnje.
Uskoro se vijest o njegovom svetačkom životu pročula, pa su okolni monasi počeli dolaziti i tražiti njegovo vodstvo. Odbijao ih je, tvrdeći da je njegov način života prestrog za njih, pa su ga pokušali otrovati kad se to pokazalo istinitim. Međutim, čaša u kojoj su mu ponudili otrov nakon njegova se blagoslova raspukla.
Kasnije su mu se pridružili spremniji pratitelji, pa je u Subiacu osnovao dvanaest samostana, gdje su monasi živjeli u zajednicama od dvanaestorice redovnika. Međutim, zavidnost nekih pustinjaka natjerala je da ostavi samostane koje je osnovao i da pođe na Monte Cassino. Ondje je Benedikt osnovao samostan koji će postati rasadnikom zapadnog monaštva. Umjesto malih zajednica, ustanovio je jedan samostan u kojem su monasi živjeli puninu zajedničkog života.
Ubrzo mu se pridružila i sestra Skolastika koja je u blizini osnovala ženski samostan. U Monte Cassinu je nastalo i njegovo Pravilo, remek djelo razuma i umjerenosti. Njegov je moto bio “Ora et labora” – “Moli i radi”, i ta dvojnost prožima cijelo njegovo pravilo i život redovnika koji po njemu žive.
Predaja kaže da je Bog sv. Benediktu objavio točan dan njegove smrti!
Benedikt je umro 21. ožujka 543., nedugo poslije svoje sestre Skolastike. Kažu da mu je Bog objavio točan dan smrti. Zaštitnik je Europe i studenata. U umjetnosti ga prikazuju kao benediktinskog redovnika ili opata, a atributi su mu najčešće zvono, slomljeni pladanj, gavran ili biskupski štap.
