Sveti Atanazije, biskup i crkveni naučitelj

Sveti Atanazije pripada najvećim crkvenim osobnostima svoga vre­mena i čitave crkvene povijesti. S pravom je nazvan Veliki. Atanazije je došao na svijet između 293. i 298. godine u Aleksandriji. Veoma je rano stupio u dodir s crkvenim krugovima. 318. godine redio ga je aleksandrijski biskup Aleksandar za đakona i uskoro odredio za svoga osobnog tajnika.

Poseban je datum u Atanazijevu životu 325. godine jer tada prati Aleksandra na glasoviti Nicejski sabor. To je odlučno za čitav njegov rad i djelovanje. Na Saboru je pomagao Aleksandru i savjetovao ga u teološkim poslovima. Aleksandar je još za života odredio neka ga na važnoj aleksandrijskoj biskupskoj stolici naslijedi Atanazije. Stoga 328. godine Atanazije počinje ravnati aleksandrijskim prostranim patrijarhatom.

Atanazije je napisao pozamašni broj teoloških djela. U njima je najveći teret u sporu s Arijem i njegovim pristašama. Njemu valja zahvaliti što arijevska zabluda nije preuzela maha i dublje se ukorije­nila u ondašnje crkvene općine. Atanazije je veliki branitelj i promica­telj Nicejskog vjerovanja.

To je bio smisao i sadržaj njegova života. Braneći Nicejsku vjeroispovijed, Atanazije je proživio u progonstvima punih 17 godina. Ta se progonstva mogu raznoliko vrednovati, ali su i progonitelji i prognanik dobro znali kako je u pitanju Atanazijeva vjernost Nicejskom saboru. Samo je njegova upornost i nepopustljivost Crkvi očuvala Vjerovanje iz Niceje.

Atanazije je napisao pozamašni broj teoloških djela. U njima je postavio temelje nekim osnovnim vjerskim dogmama. Potpuno se za­ložio u obranu Kristova božanstva i ljudske naravi. Znao je kako je to jezgra novozavjetne objave. Kad je nastala rasprava o božanstvu Duha Svetoga, Atanazije je isticao kako je Duh Bog jer je najprisnije vezan s Kristom u djelu čovjekova pobožanstvenjenja. Razmišljanje o Isusovu božanstvu i božanskoj naravi Duha prisililo je Atanazija dublje zaroniti u Trojstveno otajstvo.

Njegove su misli s toga područja preuzeli veliki Kapadočani te su preko njih došle na saboru u Carigradu (381.) u Vjerovanje koje i danas sve kršćanske zajednice priznaju za točan izričaj svoje vjere. Ipak je Atanazije u dubini duše prvenstveno bio pastir svojih vjernika. Otud u njegovim spisima stalno vraćanje Isusovu utje­lovljenju i Kristovim otkupiteljskim činima. Stoga se u središtu Atanazijeve teologije nalazi nauk o spasenju. Ovaj veliki crkveni čovjek umro je u noći između 2. i 3. svibnja 373. godine.