Sveti Atanazije Aleksandrijski
Danas slavimo svetog Atanazija, velikog sveca prve Crkve i velikog borca protiv hereze arijanizma, nazivaju ga i Velikim, ispovjednikom i Ocem pravovjerja te Prvoborcem Kristova Božanstva. Atanazije je rođen 296. ili 298. u Aleksandriji u Egiptu u uglednoj kršćanskoj obitelji.
Primio je izvrsno obrazovanje u kršćanskom nauku, grčkom jeziku i književnosti, filozofiji, retorici i pravu. Dobro je poznavao i hebrejska Pisma te kršćanske tekstove, te se smatra zaslužnim za kanon Novoga zavjeta kakvim ga poznajemo danas. Još kao dječak došao je pod okrilje aleksandrijskog biskupa Aleksandra, koji ga je pripremao za svećeništvo.
Atanazije je već kao mladić upoznao mnoge pustinjake i redovnike, uključujući i svetog Antuna Pustinjaka, čiji je životopis kasnije i napisao. Zaređen je za đakona te postaje tajnikom biskupa Aleksandra. Još kao đakon napisao je svoj prvi teološki rad. Neko u to doba, aleksandrijski svećenik Arije počeo je nijekati Kristovo božanstvo. Biskup Aleksandar pozvao ga je na odgovornost te je Arije osuđen kao heretik i maknut sa službe.
Bježi iz Egipta te se sklanja u Siriju, gdje uz potporu nekih biskupa širi svoj krivovjerni nauk. Atanazije je pratio biskupa Aleksandra na prvi crkveni koncil, održan 325. u Niceji, koji je sazvao car Konstantin kako bi riješio pitanje Kristove naravi. Arije je na koncilu osuđen, te je donešeno Vjerovanje koje potvrđuje dvije naravi u Kristu, božansku i ljudsku. Ubrzo po koncilu, umire biskup Aleksandar, te ga Atanazije zamjenjuje na aleksandrijskoj biskupskoj stolici. I s nove pozicije nastavlja se boriti protiv arijanizma.
Sukobio se s biskupom Nikomedije Euzebijem, koji je podupirao Arija. Atanazijevi protivnici uporno su kod cara spletkarili protiv njega. Car ga je pozvao na koncil u Tiru, gdje su većinu imali arijevi pristaše, pa je Atanazije osuđen, svrgnut i protjeran u Trier u današnjoj Njemačkoj. Ondje je ostao dvije i pol godine, komunicirajući sa svojom Crkvom putem brojnih pisama. Po povratku na svoju stolicu, Atanazije nije imao mira.
Protivnici su opet uspjeli ishodovati njegovo svrgavanje, te je otišao u Rim gdje ga je crkveni sinod oslobodio svake krivnje, ali je morao čekati na povratak u svoju biskupiju dok biskup koji su ga zamijenili nije umro. Zbog nemira pa i napada na njegov život, opet je morao bježati te se šest godina skrivao u pustinji kod svojih prijatelja monaha.
Odatle se vratio u svoju biskupiju, ali ne zadugo jer je opet morao bježati. Ukupno je za svoje biskupske službe Atanazije bio protjeran pet puta te je punih sedamnaest godina proveo u egzilu. Umro je u miru na svojoj biskupskoj stolici na današnji dan 373. godine, ne odstupivši ni za trenutak od obrane pravoga nauka. Tijelo mu je preneseno u Carigrad a od tuda u Venciju. Zaštitnik je teologa.
