Sveta Veronika
Veronikino platno, kao i sam događaj, nema izravnu potvrdu u Evanđeljima. Ime i čin hrabre Židovke pojavljuju se tek u 4. i 5. stoljeću, u apokrifnom spisu „Djela Pilatova“, gdje se Veronika naziva žena koju je Isus izliječio od krvarenja.
Dugotrajna predaja tvrdi da se to Veronikino platno kao dragocjena relikvija čuva u bazilici Sv. Petra, blizu groba istoimenoga apostolskog prvaka. A još dulja predaja ili legenda govori kako je ta pobožna žena Isusu, dok je išao na Kalvariju, hrabro pristupila i svojim platnom obrisala okrvavljeno i ispljuvano lice. Za nagradu joj je Gospodin uzvratio Svojim likom utisnutom na ovom platnu.
Ova sveta relikvija čuva se u Svetom Petru vjerojatno od VIII. stoljeća. S vremenom je utisnuti lik izblijedio i današnji ostaci ove relikvije, koja je kroz stoljeća češće oštećivana, čak i dijelom kradena, jedva da pokazuje neke nejasne tragove. Ipak, i danas hodočasnici s ganućem iščekuju rijetke trenutke kada se relikvija iznosi u javnost i njome blagoslivlja puk.
U spomenutom apokrifnom spisu Djela Pilatova, Veronikom se naziva žena koju je Isus izliječio od krvarenja. Kasnije djelo, Pilatova smrt, sadrži sve elemente koje prihvaća kršćanska predaja o Veroniki i o njezinom milosrdnom djelu.
Prema nekim legendama, pobožna je žena nakon Isusove smrti došla u Rim, noseći sa sobom Sveto platno, kojim je izliječila i samoga cara Tiberija, a prije svoje smrti darovala ga je papi Klementu. Druge je legende vezuju uz Zakeja, kojemu bi ona bila žena. Nakon Kristove smrti i uskrsnuća oboje je dospjelo u Galiju, današnju Francusku, gdje je obraćeni carinik promijenio ime u Amadour i započeo pustinjački život, dok je njegova žena putovala Galijom i propovijedala Evanđelje.
Razumljivo da u kalendaru nema spomena o ovoj ženi, ali valja istaknuti da je ambrozijanski kalendar u Milanu dugo čuvao liturgijski spomen na Sv. Veroniku. U Milanu se častila 4. veljače, a u drugim mjestima Lombardije 12. srpnja. Sve do 16. st., kada je spomen zbog nedostataka povijesnih dokaza konačno i ukinut.
Neki smatraju da samo ime Veronika zapravo proizlazi iz latinske složenice vera icona, što na hrvatskom znači „istinski lik“, koji se s vremenom vezao uz spomenutu relikviju. To je dosta prihvatljivo tumačenje, jer u latinskom prijevodu Djela Pilatovih žena nosi ime Veronika, a u grčkom izvorniku ona nosi ime „Berenika“, što bi se hrvatski moglo prevesti kao „nositeljica pobjede“. Radilo bi se dakle o izmišljenom imenu koje je nastalo iz povezanosti sa svetim predmetom.
Svetu Veroniku zazivaju kod krvarenja, a zaštitnica je umirućih, fotografa, domaćica, pralja, tkalja, švelja, služavki, domaćica na župnim dvorovima i službenica u župnim uredima.
p. Josip Antolović/ KT
