Sveta Ruža Viterbska – kao dijete s tri godine uskrisila je svoju tetu
Sveta Ruža je rođena u Viterbu godine 1233. od oca Ivana i majke Katarine. Već kao dijete imala je mistične doživljaje, a prema predaji, u dobi od svega tri godine uskrisila je svoju tetu.
Voljela je hraniti ptice kruhom, što su joj zbog neimaštine priječili. Jednom prilikom uhvatili su je dok je u pregači nosila kruh, ali Bog je učinio čudo i kruh se pretvorio u pregršt ruža. Drugom prilikom išla je na izvor po vodu i razbila je vrč. Čudesno ga je sastavila. Voljela je odlaziti u crkvu svetog Franje i slušati propovijedi Male braće, koje bi zatim u susretu s prijateljicama prepričavala.
Na blagdan svetog Nikole godine 1250. u teškoj bolesti Ruža je doživjela viđenje. Ukazale su joj se duše bliskih preminulih osoba, a potom i Majka Božja. Gospa ju je ozdravila i potakla da se priključi franjevačkom svjetovnom redu. Počela je propovijedati i pozivati sve kršćane na pokoru i pokajanje, upozoravajući ih na opasna krivovjerja koja su prijetila jedinstvu Crkve, te su čak uspjela poremetit i mir Viterba.
Grad je, naime, bio podijeljen na frakcije: jedni su bili na strani Frederika II., a drugi na strani pape, koji se protivio carevim željama za proširivanjem vlasti i teritorija. I tako je ulicama Viterba često tekla krv. Kako bi stvari bile još gore, pojavili su se krivovjerni propovjednici koji su tražili reformu Crkve, pa dok su pozivali na povratak siromaštvu i poniznosti unosili su mnoge zablude i nerede.
U toj buci proturječnih glasova jasno se razabirala jednostavna, čista i svakoga interesa oslobođena riječ mlade trećoredice Ruže, koja je pozivala na povratak Kristu, te ljubav i poštovanje prema Crkvi. No, gradski je načelnik Marnetto da Bovolo, pristaša Frederikov, Ružine poticaje shvatio kao poziv na protivljenje caru, te je djevojku i čitavu njezinu obitelj zatvorio na jedno mjesto na gori Cimino. Napuštajući grad 4. prosinca 250. Ruža je nagovijestila skori kraj Frederikov. To se zaista i dogodilo. Tako je izgnanstvo trajalo samo nekoliko tjedana.
Na povratku Ruža je kod mjesta Vitorchiana ozdravila ženu – slijepu od rođenja te obratila jednog okorjelog krivovjerca. Kao znak da je Bog s njome, neozlijeđena je prošla kroz užareni oganj i plamen.
Nastanivši se opet u Viterbu, pokušala je ući u red klarisa, ali nije bila primljena. To ju je teško pogodilo. Nedugo nakon toga se razboljela, te preminula 6. ožujka 1252. s nepunih 18 godina života. Gospodin je proslavio ovu veliku čudotvorku darom neraspadljivosti tijela.
Papa Aleksandar IV. bio je njezin veliki štovatelj, te su prema njegovoj želji Ružini posmrtni ostatci preneseni u crkvu svete Marije od Ruža. Prilikom posjeta Viterbu Papa je doživio tri viđenja svete Ruže.
Svetom ju je proglasio papa Kalist III. godine 1459. Časti se posebno kao zaštitnica od pelagre.
