Sveta Marta je rodom iz Betanije nedaleko Jeruzalema. Poznata nam je iz Svetog pisma kao sestra Lazarova i Marijina. Bila je vrijedna i brižna domaćica kuće u Betaniji u koju bi Isus rado svraćao kako bi se malko odmorio od propovijedanja, dok je boravio u Judeji. Marta se u Evanđelju upravo i pojavljuje prigodom jednoga od Isusovih posjeta njihovoj kući.
“Marta, Marta, za mnogo se brineš, a jedno je potrebno. Marija je zacijelo odabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.” (Lk 10, 38-42).
Kao i uvijek, zavrnutih rukava, zauzeta ulogom kuće domaćice, prima goste, poslužuje ih pićem, priprema sve potrebno za okrepu. Bacivši pogled na sestru, ugleda je kako sjedeći do nogu Isusovih, sluša Njegovu riječ, posve nesvjesna užurbanosti koja se odvija oko nje. Neko je vrijeme sve to strpljivo promatrala, a zatim ipak rekla nešto poput ovoga: “Isuse, reci ovoj mojoj dokonoj sestri neka mi pomogne: ostavila me posve samu posluživati!” Isus je pogleda i s ljubavlju odvrati: “Marta, Marta, za mnogo se brineš, a jedno je potrebno. Marija je zacijelo odabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.” (Lk 10, 38-42).
Hvale je vrijedna Martina gostoljubivost prema Isusu, no Isus joj je dao pouku da se sva ne izgubi u tome, već da znade naći vrijeme za slušanje Božje riječi. Isus je Martu učio kako da s akcijom i djelovanjem spaja kontemplaciju, promišljanje Božje riječi da bi se ona mogla otjeloviti u djelovanju.
Još je više hvale vrijedna Martina vjera u Gospodina koju je svečano ispovjedila: “Da, Gospodine, ja tvrdo vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji je došao na svijet,” kako nam je zabilježio evanđelist Ivan. Stoga ne čudi što su kršćani odmah nakon smrti Martu počeli štovati kao sveticu.
Martu se posebno štuje u Betaniji, malom selu udaljenom svega 2 i pol kilometra od Jeruzalema. Arapi ga na svom jeziku zovu El-Azariyeh, što znači Lazarovo mjesto. Očito je jaka uspomena na Lazarovo oživljavanje, njegov izlazak iz groba, upravo onda kad je Marta očitovala tako jaku vjeru u Isusa kao gospodara života i smrti.
Zahvaljujući jednoj legendi, štovanje sv. Marte raširilo se i u južnoj Francuskoj. Legenda kaže da je Marta s bratom Lazarom i sestrom Marijom bačena u neku lađicu koja nije potonula nego je, nošena morskom strujom, dospjela do Marseillesa, gdje su proveli ostatak života u molitvi, pokori i naviještanju Evanđelja. Zaštitnica je domaćica, kuharica i samaca.
