Sveta Marta

Ono najvrjednije što znamo o sv. Marti nalazi se u Evanđelju. Sv. Luka o njoj piše ovako: “Dok su putovali, uđe Isus u jedno selo, gdje ga neka žena imenom Marta primi u svoju kuću. Ona je imala sestru zvanu Marija, koja je sjela Gospodinu do nogu i slušala njegovu riječ. A Marta bijaše mnogo zauzeta posluživanjem. Ona mu pristupi i reče: ‘Gospodine! Tebi nije ništa stalo do toga što me moja sestra ostavila samu da poslužujem? Reci joj da mi pomogne!’ ‘Marta, Marta! – odgovori joj Gospodin – brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari; ipak je malo ili samo jedno potrebno. Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće oduzeti,” (Lk 10,38-42).
Sv. Ivan, opisujući potanko Lazarovo uskrsnuće, piše: “Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i Lazara” (Iv 11,5). Sestre su poručile po njega dok je Lazar bio još bolestan. Bilo je to na posve diskretan način: “Gospodine, bolestan je onaj koga ljubiš” (Iv 11,3). Isus se uputio u Betaniju tek nakon Lazarove smrti.
“Marta, čim ču da dolazi Isus, iziđe mu u susret, dok Marija ostade u kući. Marta reče Isusu: ‘Gospodine, da si bio ovdje, ne bi bio umro moj brat. Ali i sada znam da će ti Bog dati sve što god zatražiš od njega.’ ‘Uskrsnut će brat tvoj’, odgovori joj Isus.
‘Znam da će uskrsnuti – odvrati mu Marta – o uskrsnuću, u posljednji dan.’

‘Ja sam uskrsnuće i život – reče joj Isus. – Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. Vjeruješ li ovo?’ ‘Da, Gospodine, ja tvrdo vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji je došao na svijet.’

Kad to reče, ode i zovnu sestru Mariju: ‘Učitelj je ovdje – reče joj tiho – i zove te.’ Čim ona to ču, brzo se diže i ode k njemu. Isus ne bijaše još ušao u selo, već je i dalje bio na onome mjestu gdje ga susrete Marta. A Židovi koji bijahu s Marijom u kući i koji su je tješili, kad vidješe da se ona brzo diže i iziđe, pođoše za njom, uvjereni da ide na grob plakati. A Marija, kad dođe tamo gdje bijaše Isus i kad ga opazi, pade mu pred noge pa mu reče: ‘Gospodine, da si bio ovdje, ne bi umro brat moj.’

Kad je opazi gdje plače i gdje plaču Židovi koji su došli s njom, Isus se potrese u duši, uzbudi i zapita: ‘Gdje ste ga položili?’ ‘Gospodine – rekoše mu – dođi pa ćeš vidjeti!’
Isus proplaka. Nato su Židovi govorili: ‘Gledaj kako ga je ljubio!’ Neki od njih ipak rekoše: ‘Zar nije ovaj koji je slijepcu otvorio oči mogao učiniti da Lazar ne umre?’ Isus se opet potrese u sebi te se uputi na grob, što bijaše rupa u špilji i na kojoj je ležao kamen. Isus reče: ‘Dignite kamen!’ ‘Gospodine, već zaudara – reče mu pokojnikova sestra Marta. – Četiri je dana što je umro.’ ‘Ne rekoh li ti – odvrati joj Isus – da ćeš vidjeti slavu Božju ako budeš vjerovala?’ Tada digoše kamen.

A Isus podiže oči i reče:
‘Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao. Ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali ovo rekoh radi ovdje prisutnog svijeta, da vjeruju da si me ti poslao.’
Rekavši to, viknu jakim glasom: ‘Lazare, iziđi!’ Pokojnik iziđe obavijen povojima po rukama i nogama. Lice mu bijaše zamotano ručnikom. Isus im naredi: ‘Razvežite ga i pustite ga da ide!'” (Iv 11,20-44)

Sv. Ivan opisujući pomazanje Isusovo u Betaniji spominje: “Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje stanovaše Lazar koga Isus uskrisi od mrtvih. Tu mu pripremiše večeru na kojoj Marta posluživaše” (12,1-2).

www.medjugorje-news.com