Sveta Katarina Sijenska – mističarka koju su slušale i pape
Katarina Sijenska uz sv. Tereziju Avilsku prva žena, proglašena naučiteljicom Crkve. Mnogi su ju smatrali mističarkom i sveticom, u koje je izvanredno naglašena ljubav prema Kristu i Crkvi. Činila je to u vrlo teškom razdoblju crkvene povijesti, u XIV. stoljeću, kad su pape stolovali u Avignonu te bili pod utjecajem francuskih kraljeva, što je rodilo mnogim neželjenim posljedicama.
Danas slavimo svetu Katarinu Sijensku, dominikanku i crkvenu naučiteljicu. Katarina je rođena 25. ožujka 1347. u gradu Sieni u Italiji. Bila je dvadeset i peto dijete svojih roditelja. Rođena je kao blizanka, ali njezina sestra nije preživjela djetinjstvo. Otac joj je bio bojač tkanina.
Kad joj je bilo šesnaest, umrla joj je starija sestra, pa su je roditelji poželjeli udati za njezina udovca. Međutim, Katarina se tome usprotivila, te je počela postiti i dala odrezati kosu, kako bi se učinila neprivlačnom. Kada su roditelji vidjeli da navaljivanje nema smisla, ostavili su je na miru.
Kasnije je Katarina objasnila da je svoga oca doživljavala kao Isusova predstavnika na zemlji, majku kao Gospu a braću i sestre kao apostole, što joj je davalo snage da im služi u poniznosti. Iako je bila duboko pobožna, Katarina nije pošla u samostan, nego se pridružila dominikanskim trećoredicama, što joj je omogućilo da živi i djeluje iz vlastitog doma. Naučila je i čitati. Bila je vrlo velikodušna prema potrebitima, često im dajući odjeću i hranu, ne obazirući se na kritike ukućana.
S dvadeset i jednu doživjela je mistično iskustvo, koje je nazvala „mističnim brakom s Kristom“. Navodno je od njega tom prilikom dobila i prsten. Krist joj je naložio da izađe u svijet i pomaže potrebitima. Često je posjećivala bolnice i kuće siromašnih, nadahnjujući druge da i oni tako čine. Uskoro je počela i putovati, pozivajući na reformu Crkve i ljubav prema Bogu.
Uključila se i u politiku, zagovarajući lojalnost papi i križarski pohod u Svetu zemlju. Navodno je dobila i stigme, ali su one bile vidljive samo njoj samoj. Blaženi Rajmond od Kapue bio joj je ispovjednikom i duhovnim voditeljem.
Uskoro je počela diktirati pisma, u kojima je pozivala na mir. Bila je presudna u povratku pape iz Avignona, koji se ondje nalazio u takozvanom „Avignonskom sužanjstvu“, u Rim. Posredovala je i između zaraćenik talijanskih gradova i država. Izvan rodne Siene osnovala je samostan za žene. S trideset i tri godine Katarina se ozbiljno razboljela, neki kažu od pretjeranog posta. Uskoro je posve prestala jesti i piti, te je na današnji dan 1380. preminula, doživješi tjedan prije smrti srčani udar.
Pokopana je u crkvi svetog Dominika u Sieni. Svetom ju je proglasio papa Pio II., dok ju je papa Pavao VI. 1970. proglasio naučiteljicom Crkve, kao drugu ženu poslije Terezije Avilske. Priziva ju se protiv bolesti i vatre, a zaštitnica je Italije, Rima i Sjedinjenih Američkih Država te medicinskih sestara. Ivan Pavao II. proglasio je Katarinu suzaštitnicom Europe.
