Sveta Katarina Aleksandrijska
Danas Crkva slavi svetu Katarinu Aleksandrijsku, djevicu i mučenicu. O njezinu se životu ne može puno toga sa sigurnošću reći, osim da je u trećem stoljeću rođena u Aleksandriji. Sveta Katarina navodno je potjecala iz plemićke, čak kraljevske obitelji. Ostatak njena života ispreden je u brojnim legendama.
Jedna legenda tako tvrdi da je Katarina prije svoga krštenja usnula san u kojem je vidjela Blaženu Djevicu kako u naručju drži maloga Isusa. Kada je Marija zamolila Isusa da uzme Katarinu za svoju zaručnicu, Isus je to odbio, rekavši da nije dovoljno lijepa da bude Njegova zaručnica. Kada se probudila, stala se čuditi kako to da nije dovoljno lijepa i dobra za Isusovu zaručnicu, jer je inače bila poznata zbog svoje ljepote i učenosti. Tek kada se dala krstiti, shvatila je što joj je Isus htio poručiti.
Poslije krštenja Isus joj se opet ukaza u snu i uze je za svoju zaručnicu. Kada se probudila iz sna, na ruci je nosila prsten koji joj je Krist dao tijekom zaruka, te ga je ponosno nosila do kraja života. U to je doba Maksimin II., koji je carsku vlast dijelio s Konstantinom Velikim i Licinijem, odlučio učiniti Aleksandriju svojim sjedištem. Budući je bio protivnik kršćana, odluči iz svoga dijela carstva istrijebiti sve koji ne budu htjeli žrtvovati poganskim bogovima.
Katarina, tada već poznata kršćanka i misionarka, odluči nato posjetiti cara i odgovoriti ga od njegova nauma.
Pred carem je održala tako sjajan govor da se ovaj zapanjio njezinom učenošću te dao pozvati najpoznatije poganske filozofe da raspravljaju s Katarinom i pobiju njezin nauk. Katarina ih je sve uspjela obratiti na kršćanstvo. Car ih je u bijesu dao pobiti, a Katarinu zatvori da je umori glađu. Međutim, u zatvoru su je hranili anđeli, a uspjela je obratiti i carevu vlastitu ženu i njezine službenice. Car je izdao odredbu da se svi kršćani imaju pogubiti, a Katarini ponudi da mu postane žena.
Kada je Katarina to odbila, dade je smaknuti privezavši je na nazubljeni kotač, ali ga je vatra s neba rascijepila na pola. Na kraju joj odrubiše glavu. U ikonografiji je omiljen motiv Katarininih zaruka s Kristom. Oznaka joj je kotač s oštricama, često prelomljen, pa ga kao njezinu oznaku na grbu nosi i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Slika se i s krunom na glavi te s palmom, mačem ili knjigom u rukama. Zaštitnica je apologeta, studenata i neudanih djevojaka.
