Sveta Faustina: “Isus mi je govorio o dušama u kojima ne može ništa učiniti, to su duše koje…”
Sveta Faustina Kowalska više je puta imala ukazanje Isusa o čemu je pisala u svom Dnevniku: „Neka najveći grešnici polažu svoju nadu u Moje milosrđe. Oni imaju pravo prije svih drugih pouzdati se u bezdan Mojeg milosrđa.“
Njezina zadaća, po Isusovoj želji bila je: usrdno moliti Božje milosrđe za cijeli svijet, primjenjujući pri tome nove načine pobožnosti prema Božjemu milosrđu; štovati sliku Milosrdnog Isusa s natpisom „Isuse, uzdam se u tebe“; slaviti svetkovinu Božjega milosrđa prve nedjelje poslije Uskrsa; moliti krunicu Božjega milosrđa; štovati Čas milosrđa – čas Isusove smrti na križu (15 sati) i širiti pobožnost Božjemu milosrđu.
Također i podsjećati svijet na istinu naše vjere iskazane u Svetom pismu o milosrdnoj Božjoj ljubavi prema svakom stvorenju. Sam Isus, a i njezin ispovjednik zapovjedili su joj sva duhovna iskustva zapisivati u Dnevnik, kako bi sve što je proživljavala, jednom moglo biti na korist drugim dušama.
Sv. Faustina:
Isus mi je rekao: Ima duša u kojima ništa ne mogu učiniti. To su duše koje stalno gledaju druge, a ne znaju što se događa u njihovoj vlastitoj nutrini. Neprestano govore o drugima, čak i za vrijeme šutnje koja je određena za razgovor sa mnom. Jao dušama koje ne slušaju moje riječi, nego ostaju same u svojoj nutrini, ne traže me u tišini vlastitoga srca, nego u brbljanju, gdje nikada nisam.
Osjećaju svoju prazninu, a ne priznaju vlastitu krivicu. Duše u kojima potpuno kraljujem za njih su stalan ispit savjesti. One umjesto da se poprave, srca ispunjaju ljubomorom, a ako se ne opamete – padaju još i dublje. Tada ljubomorno srce postaje srce koje mrzi. I već je blizu ponoru, ljubomorno je na druge duše zbog mojih darova, a samo ih ne zna primiti niti želi. (Dnevnik sestre Faustine, 1717)
Izvor: Milosrdni Isus
