Sveta Elizabeta iz Schönaua – Benediktinka i mističarka
Danas je sv. Elizabeta iz Schönaua, benediktinka. Rođena je 1129. godine u plemićkoj obitelji u Bonnu. S 12 godina roditelji su je dali u benediktinski samostan na odgoj, a njoj se tamo toliko svidjelo da je i sama poželjela postati redovnicom. Deset godina nakon što je položila redovničke zavjete, postala je magistra u samostanu. Preboljela je tešku bolest u kojoj je mnogo trpjela, pa je kao nagradu od Boga dobila mistična iskustva i viđenja.
Na nagovor brata Egberta, svoja je viđenja opisala u tri Knjige viđenja. Te su se Knjige viđenja raširile, posebice u srednjem vijeku. Mnogi su rukopisi o tim knjigama očuvani sve do danas. Napisala je i Knjigu Božjih putova. U djelu Viđenja o uskrsnuću Blažene Marije Djevice opisala je uznesenje Blažene Djevice na nebo. Elizabetino djelo Knjiga objava o svetoj vojsci kelnskih djevica – govori o sv. Uršuli i 11.000 djevica-mučenica. To djelo nije povijesno utemeljeno, ali uvelike je pridonijelo proširenju legende o zaštitnici grada Koelna, sv. Uršuli i djevicama mučenicama.
Elizabeta je kao mističarka bila bitno obilježena pobožnošću Srcu Isusovu
Elizabeta je kao mističarka bila bitno obilježena pobožnošću Srcu Isusovu. Bila je iscrpljena teškom bolešću koju je preboljela, ali se nikad nije posve oporavila, a i spisateljski i drugi rad u benediktinskom samostanu prilično ju je iscrpljivao. Stoga ne čudi podatak da je umrla u 35. godini života. Bilo je to 18. lipnja 1164. godine u samostanu u Schönau.
Jeronimov martirologij danas spominje svete rimske mučenike Marka i Marcelijana. Prema legendi, dvojica mučenika bili su braća. Zbog vjere ih je uhvatio i zatvorio prefekt Kromacije te predao sucu. Najprije su im dali priliku da se predomisle i odstupe od kršćanske vjere. Na otpad od vjere nagovarali su ih čak i njihovi roditelji i prijatelji, ali se nisu dali nagovoriti. U vjeri ih je hrabrio sveti Sebastijan, a za đakone ih je zaredio papa Gajo. Predstojnik Fabijan stavio ih je na okrutne muke, a potom su ubijeni. Prema jednoj predaji, relikvije su im prenesene u Soissons, gdje se časte u bazilici sv. Medarda.
