Sveta Brigita Irska
Danas slavimo svetu Brigitu Irsku ili Brigitu iz Kildarea, omiljenu irsku zaštitnicu, redovnicu i osnivačicu jednoga od prvih irskih samostana. O njezinu životu zapisane su brojne, različite legende. Brigita se rodila 453. godine u Faughartu.
Nedaleko od Dundalka (Dublina), glavnog grada irske grofovije Louth, kao kći Dubhtacha, poganskog kralja, vladara pokrajine Leinster i njegove robinje Brocce, piktske kršćanke, koju je pokrstio sveti Patrik. Neposredno prije Brigitina rođenja, njezina majka prodana je jednom druidskom zemljoposjedniku, koji joj je povjerio upravljanje svojom mljekarskom farmom.
Brigita, djevojčica nježna srca, odgojena je u kršćanskom duhu. U djetinjstvu je slušala propovijedi svetog Patrika i to je na nju ostavilo neizbrisiv dojam. Potražila je oca, koji ju je oslobodio od ropstva kad je vidio njezina dobra djela, prožeta čudesima. Gorljiva kršćanka, život je posvetila siromasima i nevoljnicima.
Nakon što joj se otac preobratio na kršćanstvo, sagradila je oko 470. godine, uz biskupovu dozvolu pod jednim hrastom u Kildareu svoju prvu kapelicu. Uskoro su joj se pridružile i druge djevojke, pa je osnovala ženski samostan, a kasnije i muški.
Mnoštvo vjernika hrlilo je do njezina prebivališta, a pozivali su ju i u druge krajeve, tako da je proputovala cijelu Irsku i osnovala brojne samostane diljem “smaragdnog otoka”. Nastavila je djelo evangelizacije što ga je bio započeo biskup sveti Patrik. Njezin legendarni lik tvori neku vrstu poveznice između poganskoga keltskoga svijeta i kršćanstva u samim njegovim počecima.
Bila je, dakle, nadstojnica muškoga i ženskoga samostana u Kildareu, kakvih 60 km jugozapadno od Dublina. U keltskoj je Crkvi, naime, bilo posve uobičajeno da jedna iznimna žena upravlja objema granama nekog samostana.
Prema nekim drevnim životopisima, Brigita je izvršila znatan utjecaj na život mjesnih keltskih Crkava, koje su se bile vratile drevnim poganskim strukturama, te su se našle gotovo odijeljene od rimskoga crkvenoga života.
Ime Brigita je keltskog porijekla i znači: visoka, snažna, moćna.
U Kildareu je osnovala i umjetničku školu, čuvenu po izdavanju prekrasnih oslikanih rukopisa. Pripisuju joj se mnoga čudesa.
Preminula je na današnji dan, 1. veljače 524., u Kildareu i pokopana u tamošnjoj katedrali. Njezine relikvije pohranjene su 878. godine u Downpatricku (grofovija Down), uz svetoga Patrika i svetog Kolumbana, koji su zajedno s njom zaštitnici Irske.
Zaštitnica je pjesnika, kovača, vidara, mljekara, i mnogih crkava širom Irske i svijeta.
