Sveta Bernardica – vidjelica iz Lourdesa
Bernardica Soubirous rodila se 17. veljače 1844. godine u Lourdesu kao prva kći iz obitelji mlinara Franje Soubirous i Lujze r. Casterot. Poslije nje rodile su se u obitelji još tri sestre.
Gradić Lourdes nalazi se na jugu Francuske ispod Pirineja s oko 20.000 stanovnika, uz rijeku Gavu.
Jednoga dana Bernardica je s još dvije djevojčice otišla do Gave, brati drva, o čemu svjedoči:
„Jednog dana pođoh k obali rijeke Gave brati drva s dvije djevojčice, kadli začuh nekakav šum. Okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala. Nato podigoh glavu i ugledah pećinu. I opazih Gospođu odjevenu u bijele haljine: bila je obučena u bijelo i opasana plavim pojasom, a na svakoj je nozi imala žutu ružu, iste boje kao i njezina krunica.
Kada to ugledah, protrljah oči, misleći da se varam. Trgnuh ruku u krilo svoje haljine, i tu nađoh svoju krunicu. Htjedoh se na čelu prekrižiti, ali ne mogoh podići ruku k čelu, i ona (krunica) ispadne. A pošto se ona Gospođa prekrižila, pokušah to i ja, premda drhtave ruke; napokon sam uspjela. Odmah počeh moliti krunicu; Gospođa je prebirala zrnca krunice, ali nije micala usnama. Kad završih krunicu, viđenja odmah nestade….“
Gospa joj se obratila tek po trećem dolasku na to mjesto te je pitala hoće li k njoj dolaziti kroz petnaest dana. Zatražila je da se tamo sagradi crkvica i potom joj pokazala na izvor.
„Vraćala sam se onamo kroz petnaest dana. Na pitanje tko je, reče mi: «Ja sam Bezgrješno začeće». U petnaest dana otkrila mi je one tri tajne i zabranila mi da ih ikome kazujem“, pričala je dalje Bernardica.
Kad je narod doznao za viđenja, sve se više počeo okupljati oko špilje. Na izvoru se pojavljivao sve veći mlaz vode, a nekoliko čudesnih ozdravljenja dogodilo se već tijekom ukazanja.
Posljednje Gospino ukazanje, osamnaesto po redu, imala je na blagdan Gospe Karmelske 16. srpnja.
U dobi od 20 godina Bernardica je otišla u postulat sestara u lijepi samostan svetog Gildarda blizu grada Neversa. U samostanu je dobila ime Marija Bernarda. Često je pobolijevala, a tijekom cijeloga života imala je napadaj astme. Siromaštvo, bolest i trpljenje obilježili su njezin život.
Zbog bolesti zavjete je položila dvije godine kasnije, i to kao zavjete pred smrt. Shrvana teškim disanjem, srčanim smetnjama i velikim bolovima u kostima, Bernardica je 16. travnja 1897. podlegla svojim patnjama.
Kad su je neposredno prije smrti još jednom zapitali što kaže o svom životu, izrekla je svojom krajnjom snagom: “Vidite, moj je život sasvim jednostavan. Gospa se sa mnom poslužila, a mene su onda poslali u kut. Tu je moje mjesto, tu sam sretna i tu ostajem”. Preminula je s riječima na usnama: “Sveta Marijo, Majko Božja, moli za me, jadnu grješnicu!”
Nakon smrti Bog je malu Bernardicu na njezin zagovor proslavio čudesnim ozdravljenjima. Bila je pokopana u kapeli svetog Josipa usred samostanskog vrta u Neversu.
Trideset godina nakon njezine smrti, kada su povodom postupka za njezino proglašenje blaženom otvorili njezin grob, njezino su tijelo našli bez i najmanjeg traga trulosti, dok su se povoji, u koje je bilo zamotano njezino tijelo, raspali, a križ zahrđao.
Onako kako je tada ležala, blažena Bernardica Soubirous danas počiva u jednom lijesu obrubljenom zlatom i kristalom u samostanskoj kapeli u Neversu, u svom crnom redovničkom odijelu, pognute glave i raširenih ruku iznad srca. Tu mogu hodočasnici i nakon više od sto godina od smrti, promatrati Bernardicu koja djeluje kao da spava.
Bernardicu je 14. srpnja 1925. godine papa Pio XI. proglasio blaženom, a na blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije 8. prosinca 1933. svetom. Njezin spomendan Crkva slavi na obljetnicu njezine smrti 16. travnja.
