Svećenik objašnjava zašto molimo za duše u čistilištu
Na pitanje o molitvi za duše u čistilištu u emisiji ‘Pitajte svećenika’ Radiopostaje Mir Međugorje odgovarao je fra Ivan Slišković, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i župni vikar u Župi Krista Kralja u Čitluku.
Zašto molimo za duše u čistilištu?
Duše u čistilištu, zašto za njih molimo? Pa mislim da u tradiciji Crkve i ako mi gledamo već i Stari zavjet, gledamo i biblijska svjedočanstva, već u Starom zavjetu imamo u drugoj knjizi o Makabejcima primjer kada je Juda Makabej prinio žrtvu za one vojnike koji su pali i koji su pali zbog svoga grijeha. On prinosi žrtve pokajnice za njih i sveti pisac koji je pisao tu knjigu nadodaje da je učinio lijepo i pobožno djelo da bi se njihovi grijesi očistili i to je ušlo i u vjerovanje Crkve i onda imamo isto tako primjer svete Monike koja moli svoje sinove, jedan od njih je bio sveti Augustin, prije svoje smrti da se sjećaju nje i mole za nju prilikom slavlja svete mise, da se sjećaju nje na oltaru. I Crkva vjeruje da su potrebne molitve dušama koje nisu potpuno očišćene.
O čemu se tu radi? Imamo u Svetom pismu, u knjizi Otkrivenja da ništa nečisto, nitko nečist neće ući u Kraljevstvo Božje. Dakle, i mi sada kada zamislimo ako mi umiremo, mi možda i jesmo ispovjeđeni ali jesmo li mi potpuno slobodni od grijeha? Postoje i te navezanosti na grijeh i posljedice koje grijeh ostavlja na mojoj duši. Jesmo li mi potpuno čisti? A znamo da je Bog onaj koji je potpuno, apsolutno čist i apsolutno svet i znamo da mi kada dolazimo u Njegovu blizinu postajemo Njemu slični, ali da bismo postali Njemu slični moramo proći kroz čišćenje i to mislim da najbolje se opisuje riječima koje su mnogi mistici i sveci koristili, ne trpljenje, ne muka, nego vatra ljubavi.
To Bog čini da nas očisti iz ljubavi da budemo slični Njemu. I zato ako je ostalo nekih grijeha koji nisu otpušteni, tu se naravno radi o lakšim grijesima, ne težima, ako je ostalo određenih posljedica zbog grijeha koji su se činili ili određenih navezanosti na grijehe, na svijet, na određene mane ili poroke, mi molimo. Mi to ne možemo znati ali naša je dužnost, dužnost je Crkve da molimo za našu braću i sestre koji su otišli prije nas u nadi da će se oni očistiti i da dođu što prije čisti pred lice Božje.
