Svećenički Marijanski Pokret – Duhovnost – Značajne obaveze duhovnosti Svećeničkog marijanskog pokreta
Svećenički Marijanski Pokret – Duhovnost – Značajne obaveze duhovnosti Svećeničkog marijanskog pokreta nastavak je Duhovnosti SMP-a iz prošlog članka koji Govori o duhovnosti SMP-a. Tri su obaveze koje obilježavaju duhovnost Svećeničkog marijanskog pokreta: posveta Bezgrješnom Srcu Marijinu; jedinstvo s Papom i Crkvom koja je s njim sjedinjena; vođenje vjernika u život povjerenja u Gospu.
Stranice koje objašnjavaju duhovnost Pokreta izvađene su iz Okružnica 21, 23 i 24 od don Stefana Gobbija.
Posveta Bezgrješnom Srcu Marijinu – Svećenički Marijanski Pokret
Proživljavamo teška, nesigurna i žalosna vremena. Danas u svijetu vlada crveni zmaj koji je uspio sagraditi bezbožnu civilizaciju. Čovjek, koga je tehnički i znanstveni napredak jako uzoholio, stavio se na Božje mjesto i sagradio novu svjetovnu prosvjetu.
Ovo radikalno odbijanje Boga jest prava kazna za današnje društvo. Budući da je Bog Spasitelj i Isus Krist jedini Otkupitelj čovjekov, čovječanstvo se danas može spasiti samo pod uvjetom da se vrati Gospodinu. Inače je u opasnosti od samouništenja vlastitim rukama.
Ali kako se može spasiti, ako i dalje tvrdoglavo odbija Boga koji bi ga mogao dovesti spasenju? Tu sad nastupa u službu Marija radi svoga majčinstva. Marija je Isusova Majka, a Isus ju je postavio za pravu Majku svih ljudi. Marija je dakle Majka i današnjih ljudi, Majka ovog čovječanstva koje je buntovno i tako udaljeno od Boga. 10 Njezina je majčinska zadaća u tome da ga spasi. A da bi ga mogla spasiti, Gospa želi postati put njegova povratka Gospodinu.
Ona djeluje na sve načine i trudi se mnogo oko tog povratka. U tome je smisao tolikih njezinih neobičnih objavljivanja, koja su danas tako brojna: želi da shvatimo kako je nebeska Majka prisutna i kako djeluje usred svoje djece. Ona želi raditi osobno, ali ne neposredno. Može djelovati po onoj djeci koja se posvećuju njenu Bezgrješnom Srcu, koja joj se potpuno povjeravaju, tako da Ona sama može u njima živjeti i očitovati se.
Prije svega želi djelovati preko svećenika, jer su oni njezini predragi sinovi. Tipično je za duhovnost Svećeničkog marijanskog pokreta što ne izlaže točno i jasno nauk o posveti; koji je uostalom već poznat u Crkvi, nego predlaže da se svakog dana iskustveno vrši u životu. Zato označuje putni plan koji vodi savršenom pouzdanju u Gospu, a odvija se u četiri susljedne etape: priviknuti se na život s Marijom; pustiti da nas Ona iznutra preobrazi; ući s njom u zajedništvo srdaca; i konačno nanovo zaživjeti Mariju.
Cilj kojemu vodi put posvete, što se zahtijeva kao prva obaveza da bismo pripadali Svećeničkom marijanskom pokretu, jest dakle ovaj: dopustiti da Marija živi i djeluje u nama. “Želim ljubiti vašim srcem, gledati vašim očima, tješiti i hrabriti vašim ustima, pomagati vašim rukama, hodati vašim nogama, ići vašim okrvavljenim tragom i trpjeti vašim razapetim tijelom” (l. srpanj 1981.). Sada shvaćamo zašto Gospa traži posvetu Bezgrješnom Srcu od onih koji žele pripadati njezinoj četi.
Ona sama želi živjeti i raditi u djeci koja su se njoj posvetila tako da oni postanu izraz njezine
majčinske boli i ljubavi i da neumorno djeluju kako bi priveli sve ljude k Bogu. Tako će današnje čovječanstvo moći doći k spasenju putem majčinske Marijine ljubavi, kojom može k svima doći Isusova milosrdna ljubav.
Posveta Bezgrješnom Srcu Marijinu – Svećenički Marijanski Pokret
Posveta Bezgrješnom Srcu Marijinu određena je jedino za posvetu svijeta, tj. za puni povratak svijeta savršenoj proslavi Gospodnjoj. Također shvaćamo zašto Papa Ivan Pavao II u činu posvete ili povjerenja Bezgrješnom Srcu Marijinu vidi najdjelotvornije sredstvo da bi se ishodio dar božanskog milosrđa za Crkvu i za čitavo čovječanstvo (Dives in Misericordia, 15).
Ujedno se objašnjava duboko značenje čina njegove osobne posvete Mariji, što su mu nerijetko neki zamjerali, ali ga on često ponavlja sa žarom i najdubljom duševnom radošću. Može se razumijeti ono što on čini na svim stranama svijeta kad odlazi u najglasovitija svetišta da bi posvetio Bezgrješnom Srcu Marijinu mjesne Crkve u kojima se našao za vrijeme svojih čestih apostolskih putovanja.
Duboki je razlog u tome što Papa vidi u posveti Bezgrješnom Srcu Marijinu najmoćnije sredstvo da bi ishodio dragocjen dar milosrdne ljubavi Isusove u suvremenom svijetu. “… Oh, kako duboko osjećamo potrebu posvete za čovječanstvo i za svijet: za suvremeni svijet. ‘…Oh, koliko nas stoga boli sve ono što se, u Crkvi i u svakome od nas, protivi svetosti i posveti’.
Bile blagoslovljene sve one duše koje su poslušne pozivu vječne Ljubavi. Bili blagoslovljeni oni koji dan za danom neiscrpivom velikodušnošću prihvaćaju tvoj poziv, Majko, te čine ono što govori tvoj Isus i tako daju Crkvi i svijetu vedro svjedočanstvo života nadahnutog Evanđeljem” (Posveta Bezgrješnom Srcu Marijinu od Ivana Pavla II, izvršena 13. svibnja 1982. u Fatimi).
Jedinstvo s Papom i s Crkvom koja je s njim sjedinjena.
Crkva je božanska i ljudska, i u svojem je ljudskom dijelu krhka i grešna, te joj je potrebno činiti pokoru. Crkva je Svjetlo svijeta, “Lumen gentium”, ali često zla ovog svijeta u kojemu živi postaju bolesti koje zaražuju ljudski dio Crkve. To svjedoči gotovo dvijetisućgodišnja njezina povijest. Danas Crkva živi u svijetu koji je sagradio novu svjetovnu civilizaciju.
Duh ovoga svijeta, ili sekularizam, koji je ušao u njenu nutrinu, prouzročio je stanje velike patnje i krize u kojoj se nalazi Crkva. To je glasoviti “sotonski dim”, o kojemu je govorio blažene uspomene papa Pavao VI.
Sekularizam na intelektualnom nivou postaje “racionalizam”, a na životnom nivou “naturalizam”.11 Opaska prev.: Sekularizacija znači najprije izuzimanje nečega ispod crkvenog vodstva i predaja svjetskom, građanskom vodstvu kao na pr. sekularizacija školskog odgoja. U prenesenom smislu sekularizacija je oslobođenje od crkvenog utjecaja ili posvjetovljenje.
Racionalizam (od latinskog ratio = razum) jest smjer u teoriji spoznaje koji smatra da je razum jedino vrelo i kriterij vjerodostojnosti znanja. Zbog racionalizma danas postoji tendencija da se čitavo Božje otajstvo kao i poklad objavljenih istina tumače na ljudski način. Tako se često niječu temeljne vjerske dogme i na prikriven i dvosmislen način šire se najteže zablude.
Ove se zablude katkada naučavaju i u katoličkim školama te se od Svetog Pisma pa čak i od Isusova Evanđelja sačuvalo malo ili ništa. “Sastavili ste svojim riječima neko svoje Evanđelje” (25. rujna 1976.). Zbog naturalizma danas je običaj da se daju velike vrijednosti vlastitom, osobnom djelovanju, efikasnosti i programiranju u apostolskom sektoru, zaboravljajući pritom na primarnu vrijednost Milosti Božje i da nutarnji život sjedinjenja s Kristom, tj. molitve, mora biti duša svakog apostolata.
Odatle potječe postepeni gubitak svijesti o grijehu kao zlu i nemar za Sakramenat Pomirenja, a to se sad već raširilo po čitavoj Crkvi. Protiv ovih zabluda koje na podmukao i pogibeljan način ugrožavaju cjelovitost vjere jasno se izjasnio kardinal Joseph Ratzinger, predstojnik Svete kongregacije za nauk vjere svojim glasovitim intervjuom, objavljenim u knjizi : “Izvještaj o vjeri”.
Izvještaj o vjeri
Također se i Papino Učiteljstvo često izjašnjava snažno i uporno. Tada se čovjek spontano pita: kako to da Crkva još nije izašla iz ove svoje duboke vjerske krize? Što kriza u Crkvi još traje to ovisi jedino o njezinu unutarnjem nejedinstvu. Zbog njega danas svi ne slušaju i ne slijede sve što Papa određuje Učiteljstvom.
Gospa je ishodila Crkvi velikog Papu, koji se posvetio njenu Bezgrješnom Srcu i kojega Ona sama vodi po svim putevima svijeta da bi širio Svjetlo Krista i njegovog Evanđelja spasenja te da bi učvrstio u vjeri sve pastire i stado koje mu je povjereno. Ali često se oko Pape nalazi velika praznina: njegovo Učiteljstvo ne podržava čitava Crkva i njegova riječ često pada u prazno.
Pa ipak, obnova Crkve ostvaruje se jedino po njenu nutarnjem jedinstvu. Put kojim treba proći jest prema tome put potpune sloge svih biskupa, svećenika i vjernika s Papom. Ovim je protumačen duboki razlog druge obaveze Svećeničkog marijanskog pokreta. Gospa danas traži da budemo svima za uzor u ovom jedinstvu.
Uzor u ljubavi prema Papi, u molitvama i trpljenjima za njega, u slušanju i širenju njegova Učiteljstva, a napose posvemašnjoj poslušnosti. Gospa želi da se vrati među kler ponizno i snažno vršenje kreposti poslušnosti. Naravno da poslušnost Papi, koja je uporište zajednice s biskupom, uključuje zajednicu poslušnosti s Pastirom vlastite biskupije i s vlastitim redovničkim Poglavarima.
Voditi vjernike do pouzdanja u Gospu – Svećenički Marijanski Pokret
Već se od početka osjećalo da su redovnici i vjernici pozvani da pripadaju ovom Pokretu. Doista, treća obveza svećenika Svećeničkog marijanskog pokreta jest da vodi vjernike, koji su povjereni njegovoj pastoralnoj brizi, do posvete Bezgrješnom Srcu Marijinu. “… Ta, svećenici moraju sada početi djelovati; po njima se želim vratiti medu svoje vjernike; jer s vjernicima koji okružuju moje svećenike želim oblikovati svoju nepobjedivu četu…” (1. studeni 1973.).
Ovime se objašnjava zašto se Svećenički marijanski pokret, koji je nastao u prvom redu za svećenike, otvara također prema vrlo prostranom svijetu laika, dajući tako početak Marijanskom pokretu.
