Sv. Martin na samrti je imao viziju Sotone: “Zašto stojiš tu, krvava životinjo? Ništa nećeš, krvniče, na meni naći…”
Sveti Martin jedan je od najvećih biskupa svih vremena. Živio je u 4. stoljeću i prvi je svetac koji nije bio mučenik. Bio je i vojnik, iako ga kao takvog ne pamtimo. Velik dio svojeg djetinjstva proveo je u talijanskom gradu Paviji gdje je poprimio nešto od humanističke naobrazbe.
Dolazi u kontakt s kršćanima koji su ga zadivili svojom idejom ljubavi prema bližnjem. Roditelji, koji nisu bili kršćani, odvraćali su sina od kršćanske vjere koja je tada bila nešto ‘novo’. Smatrali su kršćanstvo istočnjačkom sektom. Martin je, protivno svojoj volji, unovačen u rimsku vojsku te postaje pripadnik carske garde.
Dio vojničke obuke prolazio je u francuskom gradu Amiensu gdje se odigrao događaj koji će mu odrediti daljnji život. Imao je tek nešto više od 15 godina i pred vratima grada susreo je prosjaka koji je sav promrzao u staroj odjeći od njega tražio milostinju. Budući da Martin kod sebe nije imao novca, svojim je mačem razrezao svoj vojnički plašt na pola i dao ga prosjaku.
Zapisi iz tog vremena kažu da je tu Martinovu gestu popratilo naglo zatopljenje koje je bilo znak Božje milosti prema siromašnima. Noć nakon plemenitog djela, usnuo je san u kojem mu se ukazao Isus Krist, zaogrnut u Martinov plašt koji je dao prosjaku.
Govorio je: “Ovim plaštom me je zaogrnuo Martin.” San ga se toliko dojmio da je Martin prihvatio kršćanstvo te se 339. godine krstio u Amiensu. Bio je to velik milosni čas u njegovu životu. Zauvijek se oprostio od vojne službe, a turonski biskup Hilarije postavio ga je za egzorcistu.
Kad je grad Turon ostao bez biskupa, pozvali su ga da izliječi jednoga bolesnika. On je došao, a građani su mu priopćili da je taj bolesnik obudovjela turonska biskupija bez svoga pastira, koja je potrebna njegove pomoći. I tako je izabran za biskupa. Uvijek je bio blizu siromašnima i progonjenima.
Zbog toga su ga viši krugovi znali prezirati, izrugivati mu se, smatrati ga ludim. Kad je okružen braćom redovnicima umirao, vidio je kako blizu stoji đavao te je rekao: „Zašto stojiš tu, krvava životinjo? Ništa nećeš, krvniče, na meni naći; prima me krilo Abrahama.” S tim riječima predao je duh nebu 397. godine u dobi od 80 godina.
