Sv. Elizabeta i Zaharija, roditelji sv. Ivana Krstitelja
Prema predaji, Elizabetina majka Sobe i Marijina majka Ana, bile su sestre. Kad je Marija doznala da je njezina rodica Elizabeta već u šestom mjesecu trudnoće, odmah se zaputila u Zaharijinu i Elizabetinu kuću, “u gorski kraj, u Judin grad”. Čim je Elizabeta ugledala Mariji i čula njezin pozdrav, zaigralo je dijete u njezinoj utrobi i ona se napunila Duhom Svetim. Kliknula je glasno: “Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen je plod utrobe tvoje! Odakle meni ovo da majka Gospodina mojega dolazi k meni! Jer, čim glas pozdrava tvojega odjeknu u mojim ušima, od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će se ispuniti što je rečeno od strane Gospodina!”
Kad je Elizabeta rodila sina, Zaharija je prema Gabrijelovom zahtjevu zatražio da se dječak nazove Ivan, progovorio je i hvalio Boga. Unatoč prvoj nevjerici, poslušao je i usvojio Božju poruku. Njegova duga šutnja pretvorila se u veliki proročki hvalospjev “Benedictus”, “Neka je hvaljen Gospodin, Bog Izraelov”.
O Elizabeti i Zahariji nakon Ivanova rođenja Sveto pismo više ne govori. Za vrijeme općeg pokolja nevine djece u betlehemskom kraju i okolici, Elizabeta se prema predaji s malim Ivanom sklonila u jednu spilju. Za vrijeme opasnosti, anđeo je dokotrljao kamen na ulaz, a kad je opasnost prošla, kamen je uklonjen. Zaharija je prema predaji ubijen u Hramu, jer nije htio Herodu odati boravište svoga sina, pa ga uvrštavaju među mučenike.
Sveti Ivan Krstitelj rano je ostao bez roditelja. Pretpostavlja se da je brigu o Elizabetinom i Zaharijinom sinu vodila rođakinja, Blažena Djevica Marija, a kad je odrastao, povukao se u pustinju sve do dana svoga javnog očitovanja pred Izraelom.
Sveta Elizabeta je zaštitnica trudnica i rodilja.
Josip Antolović SJ
Hvalospjev Zaharijin
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov,
što pohodi i otkupi narod svoj;
podiže nam snagu spasenja
u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta
svetih proroka svojih odvijeka:
spasiti nas od neprijatelja naših –
i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim,
i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu,
ocu našemu:
da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja,
služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim
u sve dane svoje.
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati
jer ćeš ići pred Gospodinom
da mu pripraviš putove,
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu
po otpuštenju grijeha njihovih,
darom premilosrdnog srca Boga našega
po kojem će nas pohoditi
Mlado Sunce s visine,
da obasja one što sjede u tmini
i sjeni smrtnoj,
da upravi noge naše na put mira.
