Što učiniti ako niste dugo bili na ispovijedi?
Što učiniti ako niste dugo bili na ispovijedi? Sržni dio korizme jest poziv na obraćenje. Odgovor na to jest ispovijed. No, što ako se netko nije dugo ispovjedio ili je zaboravio kako se ispovijeda. Ovdje donosimo devet jednostavnih koraka za ispovijed.
Kao napomenu valja podsjetiti kako se svećenik koji ispovijeda naziva ispovjednik, a onaj tko dolazi na ispovijed naziva se penitent (pokajnik, pokornik); molitve, postovi i(li) djela milosrđa koje ispovjednik nakon što penitent kaže svoje grijehe, zada nazivaju se: pokora.
1) Napravite temeljit ispit savjesti razmišljajući o grijehu u svom životu, počevši od toga da se sjetite kada ste se zadnji put ispovjedili. Svoj je život potrebno ponizno sagledati kroz prizmu Božjih zapovijedi i odredaba (minimum je Deset Božjih zapovijedi i Sedam glavnih grijeha).
2) Ako u crkvi nema ispovjedaonice ili ako svećenik nije u ispovjedaonici na raspolaganju za ispovijed, zamoliti ga za ispovijed. (Većini svećenika to bude drago, jer znaju da ispred sebe imaju čovjeka koji se želi popraviti.)
3) Ukoliko svećenik već sjedi u ispovjedaonici, nakon što kleknete na klecalo (ili sjednete na stolicu, ovisno kako je uređeno) pozdravite s: „Hvaljen Isus i Marije!“ Ako ste sa svećenikom već prethodno, maloprije, razgovarali nema potrebe ponovno pozdravljati nego započinjete praveći znak križa („U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Amen!“)
4) Svećenik potom kaže: „Gospodin ti bio u srcu da se skrušeno i valjano ispovjediš!“ Vi odgovarate: „Skrušeno ispovijedam svoje grijehe koje sam počinio od svoje posljednje ispovijedi (i kažete kada je ona bila). Pri tome nije nužno kazati točan datum, nego približno vrijeme – poglavito ako se niste dugo ispovjedili.
5) Nakon što vas je saslušao (i eventualno u međuvremenu ili nakon što ste kazali grijehe, priupitao još nešto vezano uz to što ste ispovjedili), svećenik uputi nekoliko poticajnih misli osvrćući se na materiju grijeha.
[Ovdje je važno uočiti kako ne može biti ispovijedi ako čovjek ne kaže niti jedan grijeh da je počinio – jer svaki sakrament ima svoju materiju i formu. Kao što je npr. materija sakramenta krštenja voda te ne bi bilo krštenja da svećenik na polije vodom krštenika, tako su u ispovijedi materija sakramenta grijesi. U slučaju da netko ne kaže nijedan grijeh ili govori uopćeno, primjerice „Sve sam počinio“ ili „Pa, ima se grijeha“ ili „Griješim ‘ko i svi“…, onda će mu svećenik postaviti dodatna poticajna pitanja kako bi ga naveo na čin pokajanja koji uključuje govorenje grijeha „po vrsti i broju“ tj. koje sam grijehe počinio i (približno) koliko puta.]Potom svećenik daje pokoru, uvijek imajući na umu kako je ispovijed čin Božjega milosrđa.
6) Onda izmolite Kajanje (ili kako u Bosni stariji kažu: Djelo skrušenja). „Kajem se od sveg srca što uvrijedih Boga, najveće i najmilije dobro. I čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da više neću griješiti“). Ako se čovjek ne može točno sjetiti ovih riječi potrebno je da na adekvatan način izrekne kako se kaje za grijehe i odlučuje popraviti.
7) Svećenik potom moli molitvu odrješenja: Ja te odrješujem od grijeha tvojih, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Vi odgovarate: „Amen!“ [Na latinskom je to glasilo: „Ego te absolvo a peccatis tuis in nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti. Amen!“]
8) Na kraju ispovjednik govori završni blagoslov riječima koje mogu biti: „Gospodin ti oprosti, idi u miru!“ (Neki svećenici uključuju i dijaloški oblik blagoslova pri čemu pozovu: „Blagoslivljajmo Gospodina jer je dobar“, a vi odgovarate: „Jer je vječna ljubav njegova“, te onda dodaju ovo „Gospodin ti oprostio…“)
9) Nakon što ste se ispovjedili, uobičajeno je da idete – ukoliko je ispovijed bila u crkvi – sjesti/kleknuti u klupu te izmoliti svoju pokoru (ako je riječ isključivo o molitvama).
Onaj kojemu crkveni zakon priječi ispovjediti se (gledajući u muškom rodu, npr. živi nevjenčano sa ženom/djevojkom; prethodno je bio oženjen pa se razveo i ponovno civilno oženio; razveo se od žene i živi sam ali nije tražio od Crkve „rastavu od stola i postelje“; ili je upao u neku drugu Crkvenu kaznu) imat će to na umu te će na drugi način od Boga zatražiti oproštenje grijeha, kajući se u svojoj duši i čineći pokoru, ali neće pristupati sakramentu ispovijedi. Ako takav i dođe onda je dužan kazati svoje stanje te će mu svećenik, nakon što ga sasluša, dati blagoslov i potaknuti na molitvu i djela ljubavi, ali mu ne može udijeliti odrješenje.
