Što tjeskobnima donosi krunica?
Tjeskoba je ona zabrinutost i nemir koji čovjeka obuzimaju zbog nesklada između tijela i duše. Tjeskobni ljudi bez prestanka zapošljavaju svoje duše previše, a svoje ruke premalo.
Bog hoće da se istine koje kao spoznane nosimo u svojoj duši, pokažu na djelu i izvan duše. ‘I Riječ je Tijelom postala’ – to je tajna sretnoga života. Kad bi se tjeskobne i nemirne duše dale poučiti o ljubavi Dobroga pastira, koji se brine za svojeglavu i zalutalu ovcu, te kad bi se same htjele uputiti na novo polje ljubavi, nestali bi sav njihov strah i tjeskoba. Ali tako dugo dok je duša nemirna, koncentracija je nemoguća. Misli lete navrat-nanos i ruše se jedna preko druge. Tisuću i jedna slika iskrsava u duši. Krunica je najbolja terapija za te rastrojene, nesretne, bojažljive i neplodne duše jer uključuje primjenu trostruke energije: tjelesne, glasovne i duhovne, i to upravo tim redom. Dok prsti prebiru zrnca, podsjećaju da su ta sitna brojila određena za molitvu. Zatim se jednodušno s prstima miču usnice. Crkva, koja je uvijek mudar psiholog, uporno traži da se za vrijeme moljenja krunice usnice miču jer ona dobro zna da vanjski ritam tijela može utjecati na ritam duše. Ako prsti i usnice ustraju pri tome, duhovna će volja ubrzo slijediti za njima i na kraju će molitva završiti u srcu.
Zrnca pomažu duši da se koncentrira. Sam ritam i ugodna jednoličnost stvaraju tjelesni mir i misli čuvstveno usredotočuju na Boga. Tjelesne i duševne sile djeluju zajedno ako im damo priliku za to. Jače duše mogu djelovati iznutra, iz duše prema van. No tjeskobne i nervozne duše moraju, naprotiv, u svome djelovanju ići izvana prema unutra. Moleći krunicu, tjeskobni i nervozni, malo po malo dolaze do spoznaje da njihov nemir potječe od njihova egoizma. Nijednu dušu nije još shrvala tjeskoba ili strah ako je ona bila vjerna krunici. Pokušajte! Iznenadit ćete se kako će vas, zrnce po zrnce, izvući iz vaših nemira i uspeti vas do samoga prijestolja onoga Srca koje je apsolutna ljubav.
Bog hoće da se istine koje kao spoznane nosimo u svojoj duši, pokažu na djelu i izvan duše. ‘I Riječ je Tijelom postala’ – to je tajna sretnoga života. Kad bi se tjeskobne i nemirne duše dale poučiti o ljubavi Dobroga pastira, koji se brine za svojeglavu i zalutalu ovcu, te kad bi se same htjele uputiti na novo polje ljubavi, nestali bi sav njihov strah i tjeskoba. Ali tako dugo dok je duša nemirna, koncentracija je nemoguća. Misli lete navrat-nanos i ruše se jedna preko druge. Tisuću i jedna slika iskrsava u duši. Krunica je najbolja terapija za te rastrojene, nesretne, bojažljive i neplodne duše jer uključuje primjenu trostruke energije: tjelesne, glasovne i duhovne, i to upravo tim redom. Dok prsti prebiru zrnca, podsjećaju da su ta sitna brojila određena za molitvu. Zatim se jednodušno s prstima miču usnice. Crkva, koja je uvijek mudar psiholog, uporno traži da se za vrijeme moljenja krunice usnice miču jer ona dobro zna da vanjski ritam tijela može utjecati na ritam duše. Ako prsti i usnice ustraju pri tome, duhovna će volja ubrzo slijediti za njima i na kraju će molitva završiti u srcu.
Zrnca pomažu duši da se koncentrira. Sam ritam i ugodna jednoličnost stvaraju tjelesni mir i misli čuvstveno usredotočuju na Boga. Tjelesne i duševne sile djeluju zajedno ako im damo priliku za to. Jače duše mogu djelovati iznutra, iz duše prema van. No tjeskobne i nervozne duše moraju, naprotiv, u svome djelovanju ići izvana prema unutra. Moleći krunicu, tjeskobni i nervozni, malo po malo dolaze do spoznaje da njihov nemir potječe od njihova egoizma. Nijednu dušu nije još shrvala tjeskoba ili strah ako je ona bila vjerna krunici. Pokušajte! Iznenadit ćete se kako će vas, zrnce po zrnce, izvući iz vaših nemira i uspeti vas do samoga prijestolja onoga Srca koje je apsolutna ljubav.
www.medjugorje-news.com/duhovnost.net
