Što su u stvari demoni i kada su opasni za ljudsku dušu?
Biblijska tradicija (pisana i usmena, kanonska i apokrifna) razumije da Sotona nije sam u svojoj misiji da iskušava, nanosi štetu i zavodi čovječanstvo na krivi put. Prate ga demoni – zli duhovi čija je primarna misija poremetiti svrhu ljudskih života.
Katekizam Katoličke Crkve objašnjava da, “Crkva uči da je Sotona isprva bio dobri anđeo, stvoren od Boga: ‘Đavo i ostali demoni su doista bili prirodno dobri od Boga, ali su postali zli svojim djelovanjem. ‘ Sveto pismo govori o grijehu ovih anđela. Taj se ‘pad’ sastoji u slobodnom izboru tih stvorenih duhova, koji su radikalno i neopozivo odbacili Boga i njegovu vladavinu” (KKC 391-392).
Knjiga Otkrivenja podupire ideju da Sotona nije bio sam u svojoj pobuni protiv Boga. Tada je izbio rat na nebu; Mihael i njegovi anđeli borili su se protiv zmaja. Zmaj i njegovi anđeli su uzvratili, ali nisu nadvladali i za njih više nije bilo mjesta na nebu. Ogromni zmaj, stara zmija, koja se zove Đavo i Sotona, koja je zavela sav svijet, bila je zbačena na zemlju, a s njom su bili zbačeni i njeni anđeli. (Otkrivenje 12,7-9)
Prije ovih stihova, autor knjige Otkrivenja tvrdi da je zmajev “rep pomeo trećinu zvijezda na nebu i bacio ih na zemlju” (Otkrivenje 12:4). Ovo se često tumači kao da se odnosi na “trećinu” anđela na nebu, koji bi se pridružili Sotoninoj pobuni. Općenito se vjeruje da postoji ogroman broj anđela na nebu, broj koji ljudski um jednostavno ne može dokučiti. Imajući to na umu, broj palih anđela (treći dio praktički bezbrojnog tijela) ne može se smatrati malim. Demonolozi, teolozi i drugi biblijski stručnjaci tvrdili su da bi to mogao biti jedan od razloga koji objašnjavaju širenje Sotoninog utjecaja po cijelom svijetu.
Abrahamske monoteističke tradicije tada su shvatile da od ovog početnog pada na početku stvaranja, Sotona i njegovi demoni imaju ljude na nišanu. Knjiga Otkrivenja ponovno objašnjava kako se “zmaj razgnjevi na ženu i ode ratovati protiv ostatka njezina potomstva, onih koji drže Božje zapovijedi i svjedoče za Isusa” (Otkrivenje 12,17). U Bibliji su ljudi zamišljeni kao biser Božjeg stvaranja. Sotona je predstavljen kako neprestano čini sve što je u njegovoj moći da uništi taj biser. To znači iskušavati ljudska bića, navoditi ih da se unište, donositi pogrešne odluke koje potiču duh pobune u njihovim srcima. Sotonina završna igra sastoji se u tjeranju ljudi da u potpunosti odbace Boga, pridružujući mu se u njegovoj vječnoj bijedi.
No, demoni su daleko od toga da imaju beskonačnu moć i tehnički su prilično bezopasni za dušu u jedinstvu s Bogom. Oni ne mogu učiniti ništa osim pokušati prestrašiti i iskušati, dok se ljudska bića svakako mogu pozvati na Božju moć da ih izbaci iz svojih života. Oni su potpuno nemoćni u usporedbi s veličanstvom i slavom Božjom. Demoni sigurno mogu izazvati pustoš u svijetu, ali samo ako ljudska bića surađuju s njima. Nekoliko različitih hagiografskih izvještaja o susretima s tim palim duhovima slaže se u predstavljanju demona kao kukavički koji bježe od onih koji traže Božju milost.
