Snažno svjedočanstvo Ivana Puljića o vlč. Zlatku Sudcu : Zbog vlč. Sudca sam…
Ivan Puljić jedan je od naših najplodnijih kantautora duhovnih pjesama, a svi koji su bili na vlč. Sudca duhovnim obnovama znaju da Ivan dio njegova tima.
Kad je 1999. bio u Njemačkoj na katoličkoj misiji Kassel, kupio sam Arenu i naišao na tekst o mladom svećeniku na Pagu u Novalji s križem na čelu. Na prvu ga je dirnulo! Bio je u životnim previranjima i napisao mu je pismo u Betaniju da bih ga želio čuti i vidjeti, jer je na kraju teksta bila adresa, ostavio je broj mobitela i on ga za par dana nazvao.
Tada se je nalazio pred velikom životnom dilemom. Naime, nakon što je završio Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu i Zagrebu, bio je pred odlukom da li da se zaredi za svećenika ili da izabere drugi put. Čovjek u takvim teškim previranjima očekuje pomoć i savjet od onih od kojih misli da je može dobiti. Zato sam se javio Zlatku.
Vlč Zlatko ga je nazvao i rekao mu kad ima seminare i kakav je program te da dođe. Trajalo je pet dana. Budući da na seminaru nije bilo nikoga da svira, Zlatko je pitao tko zna svirati od polaznika, kako bi malo glazbeno animirao. Ivan je ustao i rekao da može on, ali da nema gitaru. Onda su djelatnici kuće otišli u susjedstvo preko puta Betanije i donijeli posuđenu gitaru. I svirao je taj program – prisjeća se Puljić a objavljuje vecernji.hr.
“Vlč. Zlatko svojim govorom vraća ljude samima sebi, otvara njihove nutrine, razotkriva njihove rane koje nose godinama i upućuje ih na Boga, koji je jedino iscjeljenje svega toga. Ukazuje ljudima na njihovo počelo, na izvor njihova života, koji je Bog i tumači im da će bez toga izvora presušiti, kao rijeka bez svoga izvora –govori Ivan kako velečasni utječe na ljude. Sudac je poseban čovjek
Vlč. Zlatko je jedan običan čovjek, ali u isto vrijeme poseban. On je jedno veliko dijete, velikog i čistog srca. Čovjek je, koji prije svega voli Boga ali i čovjeka. Ne znaju to svi. Treba živjeti s njim i to znati. Od kuda ta ljubav i energija koja na momente pršti iz njega. Pa mi možemo dati samo ono što imamo. Bog, koji je ljubav njegov je pokretač. Isus je na jednom mjestu u evanđelju rekao:’ Po plodovima ćete ih prepoznati. Dobro stablo rađa dobrim plodovima,a loše rađa lošim’. Koliko samo dobrih plodova stoji iza tog mladog čovjeka koji je samo deset godina svećenik – kaže Ivan spominjući brojne ljude koji su nakon Sudčevih seminara, nakon susreta s njim, promjenili život.Na stotine tisuća ljudi ga je dosad slušalo, a mnogi su izbavljeni iz pakla droge, alkohola…toliko je brakova spašeno. Toliko je dobra i mira posijao u ljudska srca. Mnogo puta Ivan je svojim očima vidio ozdravljenja na seminarima vlč. Sudca.
Vidio sam dijete kako ustaje iz kolica na seminaru u lječilištu u Velom Lošinju ili, kasnije, nakon molitava dijete iz Splita koje po svim medicinskim zakonima nije moglo vidjeti, a progledalo je. Mnogo je takvih slučajeva bilo, a time se već bavi struka – spominje Ivan. Velečasni Sudac je čovjek pun darova, slika, kipari, pjeva…. i većinu je toga javnost već vidjela. Mnogi ljudi su talentirani, ali te talente okrenu u krivom smjeru. Posebnost njegovih darova, objasnio je Ivan, redovito upućuju čovjeka na Ono Više, na Ljubav, na Život, na Boga. Mnogi ljudi su talentirani, ali te talente okrenu u krivom smjeru. Glazba je Zlatkova velika ljubav, uz molitvu i blagoslov velečasni zna kazati : ‘Ajmo Ivane, zapjevati jednu lijepu pjesmu’. Dakle, nije nikakva tajna koliko vlč. Sudca voli zapjevati uz Ivanovu gitaru u kontekstu teme na njegovim predavanjima ističe Ivan.
