Snažna poruka pape Franje: Došašće je vrijeme da iznova naučimo tko je naš Gospodin
“Obrat” perspektiva: Evanđelje današnje liturgije predstavlja nam Isusa u kojemu je sve milosrđe. U nedjeljnom je nagovoru ove nedjelje pape Franjo govorio o zbunjenosti Ivana Krstitelja te istaknuo da sumnja nije u suprotnosti s vjerom, štoviše, katkada je bitna za duhovni rast; pomaže nam shvatiti da je Bog uvijek veći od onoga kako ga zamišljamo
Evanđelje današnje, treće nedjelje došašća opisuje nam Isusov način djelovanja: slijepi proglédaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. U središtu je njegovih riječi i njegovih gesta milosrđe, suosjećanje posebno prema posljednjima. Nije tako Ivan Krstitelj zamišljao Mesiju te ga u zatvoru obuzima sumnja i želi znati: „Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo? To je ključno pitanje, izražava trenutak krize Krstitelja koji i nama može reći nešto važno – rekao je papa Franjo u podnevnom nagovoru, piše Vatican News.
Sumnja kao trenutak duhovnoga rasta
Isusov preteča zamišljao je strogoga Mesiju koji bi, jednom kad dođe, moćnom mišicom izvršio pravdu kažnjavajući grešnike. Sad je zbunjen. Ivan je u zatvoru, mjestu ne samo fizičke tame, gdje nema mogućnosti vidjeti jasno i daleko. Čudimo se da upravo on, koji je krstio Isusa pokazujući ga svima kao Jaganjca Božjega, sada sumnja – primijetio je Sveti Otac.
Ali, to znači da i najveći vjernik prolazi kroz tunel sumnje. I taj tunel sumnje nije pošteđen, ne, nije to loše; štoviše, katkada je to prijeko potrebno za duhovni rast; pomaže nam shvatiti da je Bog uvijek veći nego kako ga zamišljamo; djela koja čini iznenađujuća su u odnosu na naša mjerila, njegovo je djelovanje drugačije, uvijek nadilazi naše potrebe i naša očekivanja; i stoga ga nikada ne smijemo prestati tražiti i obraćati se njegovom pravom licu.
Nemojmo zatvarati Boga u naše sheme
U nedoumici, Ivan Krstitelj i dalje traži Isusa, trudi se razumjeti. Ivan nas uči da ne zatvaramo Boga u naše sheme – napomenuo je Papa te istaknuo da se i mi katkada možemo naći u njegovoj situaciji, nesposobni prepoznati Gospodinovu novost, misleći da o njemu već sve znamo.
Možda ga zamišljamo kao moćnoga Boga koji čini što hoće, a ne Boga ponizne krotkosti, Boga milosrđa i ljubavi, koji uvijek intervenira poštujući našu slobodu i naše odluke. Možda i nama dođe da mu kažemo: „Jesi li ti doista Ti, tako ponizan, Bog koji nas dolazi spasiti?“ (…) Nešto slično može nam se dogoditi i s braćom; imamo svoje ideje, svoje predrasude te drugima – osobito onima koje osjećamo drugačijima – prišivamo rigidne etikete.
Otvorimo se čuđenju pred Djetetom Isusom
Došašće je poziv da u malenosti Djetešca prepoznamo Božju veličinu, to je vrijeme obrata perspektiva.
Došašće je vrijeme u kojemu, pripremajući jaslice za Djetešce Isusa, iznova učimo tko je naš Gospodin; vrijeme u kojemu valja izići iz određenih shema i predrasuda prema Bogu i braći; došašće je vrijeme u kojemu umjesto da razmišljamo o darovima za nas, možemo darovati riječi i geste utjehe onima koji su ranjeni, kao što je Isus učinio sa slijepima, gluhima i hromima.
Na kraju je rimski biskup potaknuo sve da dopuste Blaženoj Djevici Mariji da nas uzme za ruku dok se pripremamo za Božić te pozdravljajući djecu okupljenu na Trgu svetoga Petra, njima i njihovim obiteljima zaželio blagoslovljen Božić. Pritom je blagoslovio figurice Djeteta Isusa koje su donijeli sa sobom, a koje će postaviti u božićne jaslice u svojem domu.
