Službenica Božja Natuzza Evolo: Proklete duše iz pakla objavljuju se isključivo na…
Gospodin Isus povjerio je službenici Božjoj Natuzzi Evolo posebno poslanje: po nadnaravnom daru susreta s pokojnima podsjećati čovjeka da postoji život nakon smrti, da postoji Nebo, čistilište i pakao. Natuzza je od Boga dobila dar susreta s umrlima.
Gospodin Bog dopustio je dušama koje trpe u čistilištu da preko Natuzze pošalju svojim obiteljima, svojim rođacima, poruku da postoji život nakon smrti, da postoje raj, čistilište i pakao.
Pokojni su pozivali na obraćenje i na život u skladu s naukom Katoličke Crkve, poticali na ustrajnu svakodnevnu molitvu i redovit sakramentalni život: čestu sv. ispovijed i pričest, prenosi portal Božje milosrđe.
Susret s dušama u čistilištu
Usprkos mnoštvu obveza i kućanskih poslova koje je kao supruga i majka petero djece imala, Natuzza je primala sve ljudi koji su joj se obraćali s molbom da sazna što je s njihovim preminulim članovima obitelji i duhovno im pomagala. Zahvaljujući ovoj nadnaravnoj karizmi, Natuzzi su duše pokojnih svjedočile o životu nakon smrti što je imalo za cilj da se ljudi obrate i žive prema Evanđelju u poslušnosti prema Isusu koji je Živ, poučava i djeluje u Katoličkoj Crkvi.
Isus i Marija mi govore da moramo biti dobri, ponizni i milosrdni, da svijet nije svjetlo, nego tama!
Natuzza je izjavila: „Navikla sam se na susrete s pokojnim dušama još od djetinjstva. Prvi put sam ih vidjela kad sam imala deset godina. Za mene je tako normalno što ih vidim kao što vidim žive ljude. Štoviše, s pokojnima osjećam veću bliskost nego sa živima. Jedino ih petkom i u korizmi ne vidim, a sve ostale dane ih povazdan susrećem. Svece vidim povremeno, ne uvijek. Majka Božja i Isus mi se objavljuju u vrijeme korizme i na Veliki četvrtak i Veliki petak. I
sus i Marija mi govore da moramo biti dobri, ponizni i milosrdni, da svijet nije svjetlo, nego tama! Isus trpi jer ga čitav svijet uvijek iznova razapinje. Majka Božja nas moli da puno molimo, posebno krunicu. Znam puno toga zahvaljujući svojim „obavještajcima“, anđelima. Vidim ih kao lijepu, svjetlom obasjanu djecu koja uvijek daju dobre savjete. Svatko uza se ima svoga anđela čuvara. Vidim kako anđeli stoje laicima zdesna, a svećenicima slijeva.
Ponekad kada mi prilazi svećenik u svjetovnoj odjeći, odmah znam da je svećenik jer vidim anđela čuvara kako mu stoji slijeva. Kada mu poljubim ruku, on me pita: ‘Kako ste znali?’ Odgovaram: ‘Vidim anđela čuvara s Vaše lijeve strane.’“
Natuzza Evolo nikada nije pokušavala samoinicijativno stupiti u kontakt s pokojnima. Sam Gospodin Bog odlučivao je gdje će se i kada koji pokojnik susresti s njom i pri tom bi joj dao važnu poruku koja se ticala duhovnog života.
Sam Gospodin Bog odlučivao je gdje će se i kada koji pokojnik susresti s njom i pri tom bi joj dao važnu poruku koja se ticala duhovnog života.
Sveti Toma Akvinski pisao je u svojoj knjizi Suma teologije da se duše iz čistilišta ukazuju kako bi molile žive da se za njih mole da se što prije očiste od posljedica svojih grijeha i odu u Nebo. Objavljuju se i da utješe članove svojih obitelji i svoje prijatelje, da ih ohrabre da ustraju na putu vjere.
Proklete duše objavljuju se isključivo na Božju zapovijed jer po njihovu svjedočanstvu o neizrecivoj muci koju trpe u paklu, Gospodin Bog želi probuditi sveti strah kod okorjelih grješnika i potresti njihovu savjest da se osvijeste i obrate.
Proklete duše objavljuju se isključivo na Božju zapovijed jer po njihovu svjedočanstvu o neizrecivoj muci koju trpe u paklu, Gospodin Bog želi probuditi sveti strah kod okorjelih grješnika i potresti njihovu savjest da se osvijeste i obrate.
Nismo u stanju potpuno razumjeti koliko duše u čistilištu trpe. Sveti Toma Akvinski piše: „Najmanje trpljenje u čistilištu je kao najveća i najsnažnija bol na zemlji.“ Duše u čistilištu ljube Boga žarkom ljubavlju, prihvaćaju trpljenje kao posljedicu grijeha koje su počinili, kao jedini put sazrijevanja za Nebo. U tom trpljenju snaže ih i tješe Majka Božja, anđeli i sveti.
Molitva za duše u čistilištu veliki je čin milosrđa: Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe. (Mt 5, 7) Iskazati milosrđe dušama koje trpe u čistilištu ima veću vrijednost u Božjim očima od milosrđa iskazanog živima na zemlji. Sveta Misa je najveći dar koji možemo darovati dušama u čistilištu, a kada molimo za umrle, primamo od Boga izvanredne milosti.
Iskazati milosrđe dušama koje trpe u čistilištu ima veću vrijednost u Božjim očima od milosrđa iskazanog živima na zemlji.
O tome hoće li pokojni komunicirati s nama odlučuje samo Gospodin Bog, a nikada čovjek. Iz tog razloga Katolička Crkva brani vjernicima prizivati pokojne posredstvom bilokakvog medija jer se tada i tako otvaraju zavodljivom djelovanju nečistih duhova koji se predstavljaju kao duše pokojnika. Sudionici takvih spiritističkih seansi teško griješe protiv prve Božje zapovijedi i osuđuju se na nepopravljivu duhovnu štetu. Za vrijeme takvih seansi, njihovi sudionici izlažu se djelovanju zlih sila i često dolazi do opsjednuća.
Duše iz čistilišta su preko Natuzze podsjećale na najvažnije stvari: „Mi se već nalazimo u Vječnosti, a vi na zemlji trebate za nju sazrijevati i za nju se pripremati. Iskrenim kajanjem molite milosrdnog Boga za oproštenje svih smrtnih grijeha koje ste učinili potpuno svjesno i dobrovoljno.
Ako to ne učinite, ići ćete u pakao. Zašto propuštate i zanemarujete sv. misu? Kada svećenik služi sv. Misu, zastupa Isusa Krista i ne treba vas zanimati to što ima svojih slabosti i mana. Sudjelujte u nedjeljnoj sv. Misi, vršite Božje zapovijedi i idite pravim putem. Molite, molite i molite, inače će zlo koje je u svijetu i koje je posljedica grijeha, nadvladati.“
Međutim, duše koje su osuđene na vječnu propast u paklu ovako su tužile: „Ovdje smo u ovom vječnom ognju zato što su mnoge od nas nijekale postojanje Boga ili smo svjesno odbacivale Njegovo beskrajno milosrđe i nismo molile za oproštenje svojih grijeha.“
Natuzza Evolo di Paravati
Stigme
Natuzza je na svom tijelu nosila stigme – rane koje je dobio Isusu za vrijeme Muke. Čitav njezin život bio je u znaku velikog trpljenja. Zahvaljujući njezinoj molitvi i trpljenu mnogo je ljudi doživjelo duhovni preporod, obraćenje i ozdravljenje od mnogih neizlječivih bolesti. Natuzza je ovako govorila o sebi: „Nitko sam i ništa, običan zemaljski crv. Ne znam što reći, nisam ni vidovnjakinja, ne činim ni čudesa.
Ja samo molim, a Isus čini čudesa. Gospodin Isus i Majka Božja daju mi snagu da ljudima prenosim mnogo radosti i duhovne utjehe, kako onima visoko u društvu tako i onima jednostavnima, svima bez iznimke.“
Gospodin Isus i Majka Božja daju mi snagu da ljudima prenosim mnogo radosti i duhovne utjehe, kako onima visoko u društvu tako i onima jednostavnima, svima bez iznimke.
Kada su se 1938. na Natuzzinu tijelu pojavile stigme, na zavojima i ubrusima kojima je brisana krv, ocrtavali su se likovi Isusa, Marije i svetaca te napisi na raznim jezicima koje Natuzza uopće nije razumjela. Liječnik, dr. Giuseppe Naccari, bio je i sam svjedok kako se jednom nakon skidanja obloga na njemu pokazao tekst molitve Djetetu Isusu. A kada je na ranu stavio sljedeći oblog, na njemu se nastavio tekst te iste molitve.
Liječnikovu čuđenju nije bilo kraja, tim više što je sam stavljao zavoje i povijao rane baš zato da netko ne bi na obloge mogao što napisati. Natuzza je po svaku cijenu htjela pred drugim ljudima sakriti činjenicu o svojim tajanstvenim ranama. No to se pokazalo uzaludnim. Krv
arenja iz rana i zapisi pojavljivali su se neovisno o njezinoj volji. Liječničke pretrage pod vodstvom dr. Giuseppea Naccarija isključile su svaku mogućnost da su rane koje krvare u Natuzzinu slučaju plod histerije. Psihijatriji su utvrdili da je Natuzza žena zdrava uma i da sve ukazuje na vjerodostojnost njezinih nadnaravnih vizija, ekstaza i razgovora s pokojnima.
I Crkvene vlasti bile su uvjerenja da je ono što se događa s Natuzzom plod Božjeg zahvata i djelovanja, a ne uplitanja nečistih duhova. Svaki put kada bi Natuzza prolazila mistično iskustvo, ljudi okupljeni u njezinu stanu mogli su čuti prekrasan pjev koji je dolazio iz njezinih grudi. Iz Natuzzina tijela širio se predivan miris cvijeća, kao što je bio slučaj i kod Padra Pia. Taj miris širio se i iz krunica, križeva i svetih sličica koje bi Natuzza dotaknula. Tisuće ljudi osjetilo je taj miris čak i na velikoj udaljenosti.
Liječnik, dr. Giuseppe Naccari, bio je i sam svjedok kako se jednom nakon skidanja obloga na njemu pokazao tekst molitve Djetetu Isusu.
U veljači 1948. svi vodeći talijanski dnevnici, među inima i Corriere della Sera i Il Giornale d’Italia, raspisali su se o Natuzzi Evolo. Po sredstvima javnog informiranja u Italiji krenula je rasprava liječnika, psihologa, psihijatara i drugih stručnjaka koji su pokušavali pojasniti nadnaravne pojave povezane s onda još mladom mističarkom. Natuzza je postala poznata po čitavoj Italiji.
Za nju, njezina muža i djecu započelo je vrlo teško vrijeme – zbog mnoštva ljudi koji su se svakog dana okupljali pred njihovim skromnim stanom. Dolazili su novinari, fotoreporteri iz raznih redakcija, kao i predstavnici Vatikana, naravno incognito. Skupine znanstvenika i liječnika u to su vrijeme vršili najrazličitije kliničke pretrage na Natuzzi. Njihovi rezultati jednoznačno su upućivali na to da mističarka ne pati ni od kakve psihičke ili bolesti živaca.
Od 1955. stigme kod Natuzze Evolo postajale su sve izraženije, posebno na nogama, rukama, koljenima i na boku. Posebno bi se aktivirale u Korizmi. Bile su to velike, krvave rane, s krastama u obliku križa ili drugih vjerskih simbola. Stigme bi zarastale na Uskrs i nestajale nekoliko dana kasnije. U isto vrijeme ( Korizma 1955.) Natuzza je proživljavala strašna trpljenja muke i smrti Isusa Krista koje su svoj vrhunac dosegnule u Velikom tjednu.
Rane bi se pojavljivale na dlanovima i na nogama, a vidljiva je postojala i rana na boku. Otvarale su se i rane od bičevanja na leđima, trbuhu i u visini grudnog koša kao i rane na ramenima – od nošenja poprečne grede križa. Na njezinoj glavi i čelu javljale su se ubodne rane od trnove krune.
Na oba koljena mističarka je imala brojne rane pri čemu su se na lijevom jasno vidjeli obrisi Isusova Lica. Kirurg Rocco Mole, koji je pregledavao Natuzzu, fotografirao je sve stigme i detaljno ih opisao.
Liječnike je najviše čudila činjenica da je koža između rana bila netaknuta: nije bilo upaljenih mjesta ni oteklina, lezija ni apscesa, samo krvni ugrušci.
Liječnike je najviše čudila činjenica da je koža između rana bila netaknuta: nije bilo upaljenih mjesta ni oteklina, lezija ni apscesa, samo krvni ugrušci. Bilo je to nešto izvanredno i čudesno. Natuzza nije trebala uzimati nikakve lijekove jer bi na Uskrs sve rane same od sebe zacijelile. Po Natuzzinim stigmama Isus je podsjećao da je otajstvo Njegove otkupiteljske muke, smrti i uskrsnuća neprestano prisutno, da je trajno i da u Boga „nema vremena“ – u Njemu je neprestano sada.
Svaki od nas je svojim grijesima uzrok muke i smrti Isusove i svakoga od nas Isus poziva da sakramentima ispovijedi i Euharistije sudjelujemo u otajstvu Njegova Uskrsnuća, potpune pobjede nad svekolikim grijehom, smrću i sotonom.
Anđeo čuvar
Pored svake osobe koja bi joj dolazila, Natuzza je vidjela anđela u liku lijepog djeteta. Anđeli su čista duhovna bića koji imaju zadaću pratiti svako ljudsko biće, pomagati mu u svladavanju kušnji, voditi ga kroz teškoće u vrijeme zemaljskog života i snažiti ga u vrijeme čistilišnih muka.
Nakon smrti anđeo napušta samo one koji su svojim grijesima osudili sebe na vječnu propast i pakao. Natuzza je mogla razgovarati i sporazumjeti se sa svim ljudima koji su joj dolazili bez obzira kojim su jezikom govorili. Govorila je da ona samo ponavlja ono što joj kaže anđeo čuvar.
Nakon smrti anđeo napušta samo one koji su svojim grijesima osudili sebe na vječnu propast i pakao.
Anđeo Čuvar dao nam je preko Natuzze vrlo važnu poruku: „Nema ljepše stvari na zemlji nego ljubiti Boga čitavim svojim srcem. U trenutku smrti savjest će nam najviše predbacivati to što nismo postali sveti. Iz trenutka u trenutak činite sve iz ljubavi i budite sveti.“ Natuzza je neprestano poticala sve one koji su joj dolazili da se obraćaju za pomoć svojim Anđelima Čuvarima i da se posvete Isusu i Mariji.
Jednog dana anđeo čuvar ju je naučio sljedeću molitvu: „Djevice Marijo, utočište moga srca, daj da se uvijek hranim Bezgrješnim Tijelom Spasiteljevim za obraćenje grješnika.“
Kasnije joj je objasnio što to znači: ljudska duša koja Mu je potpuno predana, Isusu pruža „utočište“: „Mnogi ljudi bore se protiv Boga – objasnio je anđeo čuvar – i tako čine veliko zlo u svijetu. Zato se Isus u svom beskrajnom milosrđu ‘skriva’ u čistim ljudskim srcima koja su mu potpuno predana kako bi učinio vidljivom Istinu i na taj način pozvao na obraćenje. Tada svatko tko vidi, ne može nijekati ono što vidi.
Nažalost, kao što Utjelovljena Riječ nije bila prepoznata, kada je sišla na svijet, ni danas mnogi nemaju dobru volju i ne žele prepoznati Krista koji djeluje u Crkvi i koji je skriven u čistim ljudskim srcima.“
„Ne zlorabite moje milosrđe“
Natuzza je sve tajne svoga srca otkrivala jedino pred svojim ispovjednikom vlč. Capellupom. On je precizno bilježio sve nadnaravne objave, vizije i poruke o kojima mu je Natuzza govorila. Jednom je mističarka pitala Majku Božju kada će prestati razne nesreće koje pogađaju čovječanstvo.
Čula je odgovor da će prestati onda kada se ljudi obrate. Mnogi ljudi žive kao da Boga nema, ustrajavaju u grijehu i na taj način uvijek iznova razapinju Isusa. Majka Božja tražila je ustrajnu molitvu s nakanom za obraćenje grješnika.
„Daj mi duše“ – govorio je Isus Natuzzi. „Želim sve otkupiti. (…) Neka je daleko od tebe svaki gnjev, nevoljkost i svaka srdžba. Nikada se ne buni protiv trpljenja. U tvojoj boli sam uvijek s tobom. Podsjećaj ljude da sam ja Bog pun ljubavi i milosrđa i da vidim sve. Neka koriste vrijeme moga milosrđa, jer u trenutku smrti bit će prekasno.“
Mnogi ljudi žive kao da Boga nema, ustrajavaju u grijehu i na taj način uvijek iznova razapinju Isusa.
Jedini smisao našeg života na zemlji je dozrijevanje za Vječni život u Nebu. Vršeći Božje zapovijedi, živeći u skladu s Crkvenim naukom, po molitvi i sakramentima pokore i Euharistije, dopuštamo Kristu da nas mijenja Svojom ljubavlju i da nas čini „sudionicima božanske naravi“ (2 Pt 1,4). Nažalost mnogi ljudi žive kao da Boga nema, zanemarujući i kršeći Božje zapovijedi i upadajući u strašno ropstvo sila zla čija je konačna posljedica – vječnost u paklu.
„Isus jako trpi jer ga čitav svijet ponovno razapinje“ – govorila je Majka Božja Natuzzi. „Ljudi misle samo na zemaljsko, zanemaruju duhovni život i svoje duše. Nisu svjesni toga kako je zemaljski život kratak. Mogu osvojiti čitav svijet, ali ako nisu s Isusom, izgubit će svoju dušu. Isus je dobar i pun milosrđa, ali opominje: ne zlorabite moje milosrđe! Moli se za svu moju djecu koja stoje na rubu ponora jer se oglušuju na moj majčinski poziv na obraćenje i prijeziru Božje milosrđe.“
Preko Natuzze Isus je konkretne ljude pozvao na radikalan prekid sa zlom. Ustrajavanje u smrtnom grijehu uzrok je najvećih životnih tragedija, a odbijanje obraćenja vodi ka gubitku Vječnog života. U jednom takvom konkretnom pozivu na obraćenje, Isus je dotičnu osobu opomenuo: „Srljaš prema vječnoj propasti zbog neurednog osjećaja prema osobi koju sam izabrao za svog ljubljenog učenika. Jao onomu tko izazove sablazan koja je izvor kušnje za druge duše! Kćeri moja, dođi k sebi!
Želim te zagrliti Svojim izranjenim rukama! Samo Ja sam izvor sreće. Ne bježi od Mene, kćeri moja! Tko te je više ljubio od Mene? Tko je prolio za tebe ma i jednu kapljicu svoje krvi? Zagledaj se u Mene kako umirem na križu i čut ćeš u svojoj nutrini onaj prijekor koji će u tebi pobuditi poniznost i kajanje za grijehe. Prije nego dođem kao sudac, širom otvaram velika vrata svoga milosrđa! Dok je još vrijeme, poslušaj moj poziv na obraćenje.“
Natuzza Evolo čitavim je svojim bićem ljubila Katoličku Crkvu i bila joj potpuno poslušna jer je znala da je Crkva Krist koji poziva k sebi sve grješnike kako bi ih oslobodio od grijeha i učinio svetima.
vlč. Michael Piotrowski, TChr
miłujciesie.pl, 4/2020, 18-23
