Sjećanje na vlč. Adnana Petra Mihaela Jašarevića
Danas je prva godišnjica smrti svećenika vrhbosanske nadbiskupije vlč. Adnana Petra Mihaela Jašarevića koji je umro u 30. godini života i 3. godini svećeništva.
Osobito nam je živo sjećanje na vlč. Adnana, čije je životno svjedočanstvo svećeničkog poziva izazvalo snažan interes kod mnogih ljudi, ovdje kod nas, ali i diljem regije. Njegov specifični put traženja Boga, sazrijevanje duhovnog zvanja, nažalost mnogi u crkvi nisu mogli razumjeti, pratiti, pa ni prihvatiti. Ali, unatoč svemu, ustrajao je do kraja.
Kada svećenik umre on sa sobom ne donosi samo sebe, nego i beskonačnost postojanja u nebo. Svi oni koji su prošli kroz njegov život, na ovaj ili onaj način, dugo ili vrlo kratko, u ispovijedi ili u intenzivnom prijateljstvu, u trenutku molitve ili na putovanju, kroz pruženu ili primljenu pomoć. Život svećenika je raskrižje na kojem se zaustavljaju mnogi potrebiti, kao i mnogi tražitelji Svjetla.
Svaki put kad svećenik napusti ovaj svijet, on sa sobom u nebo, na obnovljen način, donosi ove živote, očekivanja, pitanja, molbe, tragedije, kao i ova otkrića. I tako se svijet obnavlja. Svećenička ljubav ne prestaje smrću, nego se nastavlja s većom žestinom, s većom dubinom. Jer sada vidi. On vidi ono što prije nije mogao vidjeti. I zna ono što prije nije mogao znati.
Svećenik Adnan
U njemu, koji nije volio slavu, karijeru, vjernici su otkrili autentičnog Isusova učenika, sliku evanđeoskog života. Bio je veselog karaktera, blizak potrebama najmanjih, nastojao je slušati ljude, vjernici su ga voljeli. Svećenik Adnan svojim je osmijehom pokazivao lice Evanđelja radosti.
U službi Gospodinu našao je sjaj ljubavi koja se neprestano obnavlja. Želio je poput Isusa biti sluga radosti drugih. I zato je postao “otac Ado”. Postao je svećenik, jer je izvor svoje radosti, koju mu je samo Isus mogao dati, morao podijeliti s drugima. Odlučio je postati svećenikom kako bi se stavio u službu radosti koja se ničega ne boji, radosti koja ne trči za lakim prečacima, ali koja je također sposobna održati dramatične događaje života; radost koja se ne boji ni smrti, jer je to radost uskrslog Isusa. I znamo da je svećenik Adnan živio ovu misiju punim plućima, da tu radost učini vjernim drugima. A kako bi bilo lijepo kad bi se neki mladić iz grada Sarajeva odlučio služiti Gospodinu i Crkvi, ovako!
Vjera u uskrslog Gospodina navodi nas da vjerujemo da bol i radost idu ruku pod ruku, jer je sve ujedinjeno ljubavlju. Tako da, ako nas žalosti smrt vlč. Adnana, ujedno nas tješi pobjeda ljubavi, plod Kristova uskrsnuća. Ljubav je jača od smrti. Ljubav pobjeđuje! Pobjeđuje zlo, mržnju, neprijateljstvo, samu smrt. Vlč. Adnan živi preobražen u ljubavi Uskrsloga i nastavlja nam pomagati kako bismo naučili biti blagi prema svima, prepoznajući u siromasima samu prisutnost Gospodina Isusa.
Zahvalni Gospodinu za njegovo svećeničko svjedočanstvo, njegovu dušu povjeravamo milosrđu Boga života. Neka ti je radost i mir kod Gospodina, to ti želimo mi, vjernici grada Sarajeva i djelatnici Radio Marije.
*Misa zadušnica za vlč. Adnana Petra Mihaela slavit će se u srijedu 28. rujna u 18 sati u crkvi svetog Ignacija na Grbavici.
Izvor: RM BiH
