CRKVA U NJEMAČKOJ Sinodalni put izglasao dokument o blagoslovu istospolnih parova i raspravu o suvišnosti svećenstva
“Sinodalni put” Katoličke Crkve u Njemačkoj bit će produžen do 2023. godine, odlučeno je nakon naglog prekida plenarne sjednice u subotu na kojoj je izglasana suglasnost s tekstom koji podržava blagoslivljanje istospolnih parova i poticaj na raspravu o pitanju je li svećenstvo potrebno, piše CNA.
Predsjednik Njemačke biskupske konferencije, biskup Georg Bätzing i predsjednik laičkog Središnjeg odbora njemačkih katolika (ZdK) Thomas Sternberg odgodu završetka “Sinodalnog puta” objavili su 2. listopada, nakon što je završila druga sinodalna skupština u Frankfurtu. Sinodalna skupština vrhovno je tijelo “Sinodalnog puta”, kako se naziva višegodišnji proces zbližavanja biskupa i vjernika laika oko rasprave o četiri glavne teme: raspodjeli moći u Crkvi, spolnome moralu, svećeništvu i ulozi žena, prenosi Bitno.net.
“Sinodalni put”, koji je otpočeo 1. prosinca 2019. godine, trebao je završiti u listopadu 2021. godine, ali je zbog pandemije koronavirusa odgođen do veljače 2022. godine, dok će najnovija odgoda trajanje cjelokupnog procesa produžiti na više od tri godine.
Sinodalna skupština u subotu ujutro završila je ranije od predviđenog nakon što je Bätzing ustanovio da ne postoji kvorum od 154 sudionika. Bilo ih je samo 149, što znači da ih je za dvotrećinsku većinu nedostajalo petero. “Sinodalni put” sveukupno broji 230 sudionika, a osim od njemačkih biskupa sastoji se i od 69 članova ZdK-a, kao i predstavnika drugih dijelova Crkve u Njemačkoj.
Tijekom trodnevnog sastanka, sudionici su raspravljali o 12 od 16 tekstova iz četiri sinodalna foruma, kao i o dva izvorišna dokumenta – preambuli i tekstu teološke orijentacije. 1. listopada 168 od 214 prisutnih sudionika glasalo je za usvajanje dokumenta koji propituje tradicionalni nauk Crkve o spolnome moralu.
Tekst “Živjeti u uspješnim vezama” poziva na razvoj u praksi blagoslivljanja istospolnih parova. Predsjedavajući foruma koji je iznjedrio tekst, aachenski biskup Helmut Dieser, zastupa tezu da bi procjena o seksualnosti ubuduće trebala polaziti “od osobe”, a ne od naravnog zakona. Iako načela “Sinodalnog puta” ne obvezuju njemačke biskupe na primjenu usvojenih zaključaka, u Vatikanu postoji zabrinutost da će ti zaključci u pitanje dovesti crkveni nauk i disciplinu.
Kongregacija za nauk vjere stoga je u ožujku objavila kako Crkva “nema moć davanja blagoslova zajednicama osoba istoga spola”. U dokumentu koji potpisuje prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Luis Ladaria navodi se kako “blagoslovi spadaju pod kategoriju sakramentala”, te je stoga potrebno da “ono što se blagoslivlja bude objektivno i pozitivno uređeno” u skladu s Božjim planovima potpuno otkrivenima posredstvom Isusa Krista.
Kongregacija dalje objašnjava kako “nije dopušteno udijeliti blagoslov vezi ili partnerstvu, čak i stabilnom, koje uključuje seksualne aktivnosti izvan braka (tj. izvan nerazrješive zajednice muškarca i žene otvorene životu), kao što je slučaj kod istospolnih zajednica”. Pritom “pozitivni elementi” – koji postoje u tim zajednicama i koje treba cijeniti – “ne mogu opravdati te veze niti ih učiniti legitimnim objektima crkvenog blagoslova s obzirom da pozitivni elementi postoje u kontekstu unije koja nije u skladu s Božjim planom”.
Ustvari, “ne postoje nikakve osnove da se homoseksualne unije na ikoji način smatraju sličnima ili udaljeno analognima Božjem planu za brak i obitelj”, stoji u dokumentu Kongregacije za nauk vjere.
Ta je vatikanska izjava, objavljena uz odobrenje pape Franje, u Njemačkoj izazvala niz prosvjeda koji su rezultirali izjašnjavanjem više biskupa u korist blagoslova istospolnih parova, kao i crkvama koje su postavile LGBT zastave, dok je skupina koju je činilo više od 200 teologa potpisala izjavu u kojoj kritizira Vatikan. U svibnju, niz svećenika u Njemačkoj održao je protestni blagoslov istospolnih parova.
30. rujna, sinodalna skupština tijesnom većinom od 95 prema 94 izglasala je raspravu o “pitanju je li svećenstvo uopće potrebno”. Na zatvaranju presice, međutim, Bätzing je kritizirao medije koji su izvijestili da “Sinodalni put” raspravlja o “odbacivanju” svećenstva. Bätzing je istaknuo kako dokumenti o kojima se na sinodalnoj skupštini raspravlja “nisu samo tekstovi, nego snovi pretočeni u riječi o tome kako želimo promijeniti Crkvu u Njemačkoj” tako da bude “participativna, rodno-ravnopravna i da putuje zajedno s narodom”.
Unatoč progresivnom smjeru vrha hijerarhijske Crkve u Njemačkoj, ondje postoje i alternativni glasovi, poput regensburškog biskupa Rudolfa Voderholzera koji je uvjeren da “‘Sinodalni put’ neće ostvariti svoje ciljeve ako nastavi putem kojim je dosad išao”. Voderholzer kritizira “pozive za uvođenjem ređenja žena ili želje za time da se crkvene strukture sveobuhvatno prilagode standardima modernih demokracija (posebice po pitanju razdvajanja moći), kao i sumnje vezane uz duhovni autoritet zaređenog svećenstva, poziv na njegovu desakralizaciju, ili promjenu crkvenog spolnog morala s dalekosežnim posljedicama”.
Podjednako je kritičan i kardinal Walter Kasper, koji se izjasnio “vrlo zabrinutim” tendencijama “Sinodalnog puta”: “Na početku je možda bilo dobro dopustiti različitim mišljenjima da se izjasne bez da ih se filtrira. No nezamislivo mi je da prijedlozi poput ukidanja celibata i svećeničkog ređenja žena mogu uopće dobiti dvotrećinsku većinu biskupske konferencije ili zahtijevati konsenzus u općoj Crkvi”.
Najjasniji u svojoj kritici u posljednjih je nekoliko mjeseci bio glasoviti katolički novinar i publicist George Weigel, rekavši da će “Sinodalni put”, nastavi li dosadašnju praksu, završiti u “liberalnom protestantizmu”. Nešto slično je 2020. godine ustanovio i kardinal Rainer Maria Woelki, rekavši kako se “Sinodalni put” pretvorio u “protestantski parlament”.
“Ako njemački ‘sinodalni put’ nastavi ići stazom otpadništva, time će dati lekciju cijeloj svjetskoj Crkvi o tome što ‘sinodalnost’ nije i ne može biti: pitanje odlučivanja o istini otkrivenja te sadržaju i pologu vjere ‘konsenzusom’ koji je kreirala manipulativna crkvena birokracija prilagođena duhu vremena”, rekao je u svibnju ove godine Weigel.
U pismu objavljenom 2019. godine, papa Franjo upozorio je da pokušaj rješavanja problema oslanjajući se samo na vlastite snage, metode i inteligenciju, unaprijed osuđen na neuspjeh te posljedično dovodi do množenja zla koje se želi nadvladati. Evangelizacija nije taktika repozicioniranja Crkve u današnjem svijetu, niti “retuširanje” kojim bi se Crkvu prilagodilo duhu vremena, čime se gube njezina originalnost i proročka misija, napisao je tada Franjo.
Crkva u Njemačkoj suočava se s egzodusom vjernika koji se obično objašnjava posljedicom krize spolnoga zlostavljanja, ali mu se mogu pripisati i drugi uzroci, poput sustava vrijednosti koji kultivira upravo “Sinodalni put”. U 2020. godini, više od 220 000 katolika formalno je napustilo Crkvu. Samo 5.9 posto njemačkih katolika je u tijeku prošle godine pohodilo sv. misu, dok je 2019. godine sv. misu redovito pohodilo 9.1 posto vjernika.
