Shvatimo Gospino obećanje o krunici ozbiljno, tko moli bit će…
Shvatimo Gospino obećanje o krunici ozbiljno, tko moli bit će… Sv. Alfons Liguori kaže – Onaj tko moli sigurno je spašen, a tko ne moli svakako je proklet. Želiš li živjeti život spašenih ili život prokletih? Krajnje je vrijeme da se trzneš iz pasivnosti. Desni razbojnik na križu zadnjim je dahom izustio molitvu Isusu i bio je spašen paklenoga ognja.
O ČEMU NAM DAKLE GOVORI ZNAK KRUNICE? Taj znak, odnosno znamenje govori nam o Ženi kojoj je Bog pripravio posebna mjesta u pustinji svijeta za spas duša od propasti. Po molitvi krunice ostvaruje se slika Žene koja gazi glavu Zmiji, a to je prema predaji i Gospino obećanje sv. Dominiku. Uzmimo Gospino obećanje o krunici ozbiljno.
Tko ustrajno moli bit će očišćen upravo od samovolje i bit će spremniji vršiti Božju volju.
Tko iskreno i ustrajno moli krunicu predaje svoj život u ruke Djevice, a onda se ona za njega bori.
U ovom svijetu ne možemo proći bez borbe, samo sve ovisi o tome koja si sredstva odabrao.
KRUNICA JE POVEZANA UZ BORBU…
Krunica je oružje pobjede, lanac koji veže moć Sotone. Ona je u našim rukama kao Davidova praćka protiv Golijata. Zato oni koji ustrajno mole krunicu pobjeđuju…
Tolike su bile navale zla kroz povijest protiv kojih smo se obranili upravo krunicom.
Samo utemeljenje današnjeg blagdana vezano je uz navalu velikoga zla onog vremena…
Ako ćemo se sjetiti, i naš narod, naši vojnici, postigli su pobjedu u znaku krunice.
Možemo tek naslućivati što bi bilo da se nismo utekli zaštiti one koja je od Boga primila moć da zgazi glavu Sotoni.
I možemo zamisliti u kojoj borbi sudjelujemo kad molimo krunicu (a tad nam je pobjeda zagarantirana…).
Molitva krunice pripravlja nas za najljepši susret, onaj s Gospodinom. Taj susret je uvijek ljepši i sadržajniji jer ga onda organizira majka Gospodinova. Nije zato slučajno da se krunica u mnogim našim crkvama moli pred početak sv.mise…
U Japanu su u jednom razdoblju bjesnili strašni progoni kršćana, naročito kroz 16. i 17. stoljeće kad su u strašnim mukama bili poubijani skoro svi misionari koji su se tamo zatekli. Kad se sve donekle smirilo, nakon više desetljeća opet su se pojavili misionari u Japanu i na svoje veliko iznenađenje u susret im je izašla grupa japanskih kršćana.
Kako ste preživjeli i zadržali vjeru bez svećenika sve ove godine? – pitali su ih u čudu misionari. Na to su neki od njih iz svog pojasa izvukli krunice – S pomoću ovoga Gospinoga lanca – odgovorili su.
Propovjednik je kazivao priču koja se dogodila na Novoj Gvineji za vrijeme drugog svjetskog rata. Negdašnji lovac na ljudske glave pokazao je s ponosom jednom od američkih vojnika svoju krunicu koju mu je poklonio jedan svećenik. Vojnik je s prijezirom na to uzvratio – To je za mene prošlost. Urođenik ga je na to hladno pogledao – Sreća tvoja da ova krunica za mene nije prošlost, jer bi ti bio posebna poslastica u mom loncu.
Osmero ljudi preživjelo je u samoj zoni pada atomske bombe u Hirošimi dok su svi drugi unutar milje izginuli u strašnom udaru, a mnogi i u širem rasponu od posljedica zračenja. Kroz više od 30 godina preko 200 znanstvenika ispitivalo je preživjele kako bi ustanovili što ih je spasilo. Jedan od preživjelih, isusovac p. Ha Shiffner S.J., dao je odgovor na američkoj TV.
Rekao je da su oni živjeli poruku Fatime u toj kući. I toga dana dok se pravi pakao događao pred njihovim očima oni su nekom nevidljivom silom bili sačuvani od strahote koja se događala. Oni i kuća u kojoj su bili ostali su netaknuti dok je sve drugo kilometre u krugu bilo sprženo. A da je Pakao stvarnost još puno gora i od Hirošime bilo je jasno djeci u Fatimi.
U jednom od ukazanja u Fatimi Gospa je djeci pokazala Pakao. Gospa je spustila ruke i odjednom djeca su vidjela rupu u zemlji. U toj rupi, govori Lucija, bilo je ognjeno jezero u kojem su se vidjeli oblici ljudi, mušarci i žene, koji su vikali i kričali u očaju. I vidjeli su se demoni u oblicima užasno gadnih životinja. Viđenje je bilo tako strašno da su se djeca bojala da će umrijeti od straha.
Tada je Marija rekla djeci: “Vidjeli ste Pakao u koji idu duše bijednih grešnika.”
Svaki put kad molite krunicu, draga djeco, recite na kraju svakog desetka, “O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenog ognja, i dovedi u raj sve duše, a osobito one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe.”
To je isto molila mala skupina u Hirošimi – … očuvaj nas od paklenog ognja … I oni su zaista bili očuvani od onoga što se događalo.
Da, krunica i onaj dodatak nakon svakog desetka krunice je jako važan, i vidjeli smo od kada se moli i zašto se moli.
Ne propovijedamo zato da bismo ugodili nečijim ušima nego da spasimo duše tolikih, da ih vratimo s puta koji vodi u Pakao, od vječne propasti. A Gospa nam je tada preko djece još jednom potvrdila koje oružje imamo na raspolaganju s kojim možemo izmoliti mir u svijetu i svršetak ratova, a i sama im se predstavila kao Gospa od svete Krunice.
Toliko toga nam je od Gospodina dano na raspolaganje… Hoćemo li i dalje biti pasivni promatrači, ili ćemo povjerovati i uzeti u ruke oružje pobjede?!
