Krunica – duhovni mač s Neba kojeg se demoni boje
Krunica – duhovni mač s Neba kojeg se demoni boje (…) U Nigeriji se biskup Oliver Doeme molio pred Presvetim sakramentom i ukazao mu se Isus sa mačem u ruci. Kad mu je pružio mač i biskup ga dotaknuo istog se trena mač pretvorio u krunicu. Tamo gdje se molila krunica u Nigeriji opaka islamistička teroristička organizacija “Boko Haram” je nestala. Biskup je rekao jednom svećeniku što se dogodilo i počeli su križarski rat s krunicom. Zbog tog oružja tamo je nestalo terorističke organizacije.
Krunica ne izgleda strašno. Može se pokidati. Isus, sveci, anđeli – vide nevjerojatnu moć krunice koju mi ne možemo vidjeti. Demoni je se boje. Ne može se ubiti zmaj bez mača, a to je to.
Čuli ste na propovijedima da cijela ljudska povijest govori o bitci Žene protiv Zmaja, Lucifera. Porazit će ga njen Sin. I njena druga djeca, … mi. Bog je to tako uredio. On je znao da će ta Žena zgaziti Sotonu, da će ona nama dati sveta ostajstva da pobjedi Zmaja. To posebno oružje odlučio je skovati na kraju vremena. Skovano marijansko oružje za njenu djecu da mogu odrubiti glavu toj nemani. Treba vam taj mač. Bog radi polako. U radionici zvanoj Katolička Crkva štošta je tome predholdilo.
Mnogi su pisali o krunici, ali bez dobrog istraživanja; ponavljaju ono što su govorili modernisti zadnjih stotinu godina: kao da smo je mi izmislili, da je više ljudskog nego božanskog prijekla. Papa Leon XIII jer rekao da je krunica više božanskog nego ljudskog porijekla.
U jednom određenom trenutku Gospi daje krunicu svojim slugama.
Sve počinje anđeoskim pozdravom: “Zdravo milosti puna!” Onda su tu i riječi Elizabete: “Blagoslovljena ti među ženama… ” Tu je i Očenaš – Molitva našeg Gospodina… i polako se razvija molitva. Zdravo Marija nije nastala odmah, nego polako, u 6-7 st. Trebalo je vremena da iziđe iz radionice Božanskog kovača.
I sveti Jeronim se u svoje vrijeme služio brojanicama. Molilo se na kamenčićima, zrncima… jedan određen broj molitvica. Naposljetku je nastala ova brojanica.
Bila je poznata kao “Marijanski psaltir” Prije toga redovnici koji nisu znali latinski molili bi psaltir – od 150 =Očenaša (u Bibliji ima 150 Psalama =Psaltir). Marijanski redovnici došli su na ideju da mole Marijanski psaltir – od 150 Zdravomarija. Ali još nisu iz molitve bila vezana otajstva. To je bila molitva za redovnike.
U 13 st. se svašta događalo. Bila jedna žena Ivana koja je bila trudna i nosila je sina. Ona je imala viziju kako rađa psa. Taj psić je obilazio kuglu zemaljsku s bakljom. Bila je to blažena Ivana, a rodila je svetog Dominika. Domini cane – znači Božji pas. On je postao svećenik. U to vrijeme širila se hereza albigenza koji su sve tjelesno smatrali loše, a duhovno dobro. I rođenje Kristovo i djevičanstvo Marijino su napadali. Dominik je bio propovjednik koji je mislio da će ih svojim propovijedanjima obratiti, ali nije uspio. Molio je i tražio pomoć, a onda mu se ukazala Gospa. Gospa mu je rekla da propovijeda njen psaltir. To još nije bila krunica kakvu mi poznamo.
Uskoro je nastao dominikanski red a Gospa mu je rekla da će krunica postati oružje protiv hereza. On je mnoge vratio vjeri. Zatim je utemeljio red propovjednika, a to su dominikanci. (Božji psi – vezano sa vizijom njegove majke). Na slikama se Dominik često prikazuje s psom. On je nevjerojatno brzo počeo spašavati duše. Umro je 1221., a ovo se i dalje zvao psaltir, ne još ružarij.
Znate kome to nije bilo drago? Sotoni. Znao je da je Kraljica dobila oružje i odlučio je krenuti u napad. Što se potom dogodilo? Ne kažem ja, sveci su rekli (kao sv. Ljudevit Montfort) da je Sotona započeo kugu po Evropi. Umrlo je trećina Europe! 25 milijuna mrtvih! Montfort kaže kako je Sotona uzrokovao crnu kugu kako bi iskorijenio krunicu. Znao je da kad kuga uđe u samostane i knjižnice da će se morati uništiti sve knjige. I tako je bilo. Sveti Dominik je bio veliki propovjednik, a od njega nemamo ništa zapisano, ni riječi. Kao da nije ništa govorio.
On je prije smrti poslao neku svoju braću i u Englesku. I tamo je bilo zaraze, ali tako strašno. Tamo su se čuvale krunice i bilo ih je na ulazima u crkvu, tako da ih se moglo upotrebljavati za molitvu. Bile su na sigurnom od crne kuge.
U 15. stoljeću Bog podiže reformatore koji žele oživjeti originalnu karizmu franjevaca, dominikanaca i nebo je davalo upute redovima kakve ružarije će moliti. …
