Sekte su prisutne i u Hrvatskoj,posebno se treba čuvati utjecaja “crnih” organizacija i njihova utjecaja na mlade

Sekte i kultovi ne događaju se samo nekom drugom, već često i pred našim nosom, u našem kvartu ili gradu. A još češće uopće nismo svjesni njihova postojanja.

U Hrvatskoj navodno djeluje 800 raznih sekti, neke su čak upisane u Evidenciju vjerskih zajednica pri Ministarstvu uprave i označene kao aktivne, a neke djeluju kroz udruge građana.

Najveća opasnost vreba iz “mračnih” sljedbi

Sve vjerske zajednice su prema Ustavu Republike Hrvatske odvojene od države, te one mogu samostalno i slobodno odrediti unutarnju organizaciju, tijela upravljanja, njihovu hijerarhiju i nadležnosti, te tijela i osobe koje ih predstavljaju dokle god je sve u skladu sa Zakonom.

Hrvatski zakon ne određuje pojam sekte, a one se najčešće definiraju kao religiozna skupina koja dijeli vjerska uvjerenja koja ih razlikuju od većinske religije, temeljem kojih se često izoliraju od drugih.

Među poznatijim sektama čije pripadnike već dugo i često pratimo u kod nas su Jehovini svjedoci koji su, mora se priznati, u Hrvatskoj sasvim benigni, a na svojim internet stranicama pišu kako “Jehovini svjedoci nisu sekta. Mi smo kršćani i trudimo se postupati po uzoru na Isusa Krista i živjeti u skladu s njegovim učenjima”. Pa zaista, kada vas je, osim na bazi živaca, posljednji put netko napao primjerkom Kule stražara? Složit ćemo se, nikad.

Možda najpoznatija sekta, čiji su sljedbenici neki od pripadnika holivudske glumačke elite i kod nas se nalazi u Evidenciji vjerskih zajednica. Pogađate, riječ je o scijentologiji koja se pod povećalom javnosti našla nakon ispovijesti bivših članova koji su morali slijediti suluda pravila, čak i tijekom poroda. I dok su u Sjedinjenim Američkim Državama tretirani kao ekscentrična religijska skupina, u Njemačkoj njihovo djelovanje shvaćaju vrlo ozbiljno, te se stoga od 1997. godine nalaze pod prismotrom tajnih službi koje su ih označile kao potencijalnu prijetnju, piše telegraph.

I dok navedene religijske zajednice na ovim prostorima ne izazivaju toliko skandala kao što je slučaj u inozemstvu, postoji i manji broj onih “mračnih” i mnogo problematičnijih sekti od kojih neke djeluju kroz ispiranje mozgova, akumulaciju financijske koristi od svojih članova, a u najekstremnijim slučajevima zabilježeni su i smrtni slučajevi koji su se povezivali s njihovim djelovanjem.

Neke od agresivnijih sotonističkih sekti postoje i u Hrvatskoj, a u medijima su najčešće spominjane Crna ruža, Crna zora i Luciferijanska crkva.

Upravo je jedna od navedenih “crnih” sekti, Crna ruža, dovođena u vezu sa samoubojstvima mladih u, a 2010. godine mediji su pisali o čak šest slučajeva smrti koje su se dovodile u vezu s ovom organizacijom.

Priča o Crnoj ruži, odnosno organizaciji koju nazivamo Crna ruža, zloglasnoj po vezi s ritualnim ubojstvima i suicidima, ovim se prostorima proširila još tijekom osamdesetih godina, a sve je krenulo nakon suicida djevojčice iz ugledne obitelji u Dugom Selu. Neki je odbacuju kao mit i fikciju kojom je upravljala jugoslavenska obavještajna služba kako bi odvratila pažnju s društvenih i političkih promjena u zemlji, a drugi smatraju da je riječ o itekako stvarnom i opipljivom djelovanju.

Da je Crna ruža jedna od najopasnijih organizacija koja itekako postoji, slaže se i socijalni pedagog Nebojša Buđanovac, predsjednik varaždinske udruge “Anđeli čuvari”, i voditelj interventnog tima za psihosocijalna krizna stanja u varaždinskom Crvenom križu koji ima dugogodišnje iskustvo u pružanju pomoći mladima upravo na području intervencije u slučaju žrtava sekti.

Kako izgleda regrutacija u sektu?

Zanimalo nas je, iz njegovog iskustva, kako i pod kojim uvjetima netko potpadne pod utjecaj sekte, a Buđanovac nam kaže da tipični scenarij izgleda ovako:

“Mlada osoba, koja možda ima određene traume iz djetinjstva, probleme u obitelji ili neki drugi psihološki ožiljak, postepeno postaje sve više razočarana svojim roditeljima, vršnjacima, okreće se mračnim stihovima, filmovima i knjigama koji govore o besmislu života i o licemjerju svih pripadnika društva. U tome obično nalazi jednog ili više istomišljenika, koji potom formiraju tzv. darkersku skupinu, koja se zatim priključuje darkerskoj supkulturi”, opisuje socijalni pedagog, no napominje kako je ovakav razvoj događaja normalan u fazi adolescencije.

Problem nastaje kada se neki od tih mladih ljudi susretnu sa starijim osobama koje su upućene u neke tajne koje ih zanimaju. Tada kreće klasično vrbovanje, smatra Buđanovac:

Ti ljudi koji «regrutiraju» mlade počinju im pričati o mogućnosti da ostvare svoje želje, snove, o mogućnostima da izađu iz licemjernog i pokvarenog društva u svijet pravih vrijednosti. Malo po malo otkrivaju im da je naziv «sotonizam» izmislila crkva kako bi zaštitila sebe i napala one koji ne misle poput nje, a da je zapravo njihovo učenje nešto drugo, te da vodi čovjeka u pravu slobodu ukoliko prihvati «životinju» u sebi i shvati da u životu vrijedi samo pravilo «pojedi ili budi pojeden», te “čovjek je čovjeku vuk”.
Orgijama i crnim misama oslobađaju “zvijer u sebi”, a zatim ih ucjenjuju. Neki se nikada ne izvuku

Buđanovac kaže da se privlačnost sektaških vrbovatelja očituje u njihovoj karizmatičnosti. Ti su ljudi često omiljeni u društvu i lako im je potpuno izmanipulirati mladu osobu.

“Sljedeća faza sastoji se od vezivanja mladih za sektu, a to se čini na način da se mladu osobu uključi u određene aktivnosti koje bi po nju bile vrlo sramotne ukoliko bi šira javnost saznala za njih. Tako ih vabe na orgije i crne mise, čiji je cilj «oslobađanje zvijeri u sebi», ali koje su isto tako brižljivo dokumentirane i kasnije postaju sredstvo ucjene. Neke druge ucjenjuju drogom, neke treće životima njihovih najmilijih, i tome slično. Nakon nekog vremena, mladi ljudi su obrađeni i neki svjesno prihvaćaju sustav vrijednosti sekte u koju su ušli i svojevoljno ga nastavljaju promicati, dok se neki drugi (oni kojima proradi savjest) žele izvući iz toga”, priča stručnjak.

No, s obzirom da su ucijenjeni i izmanipulirani, te da im se prijeti na razne načine, najčešće padaju u teške krize, koje završavaju slomom ličnosti, psihičkim bolestima i/ili suicidom”, kaže Buđanovac i dodaje kako je sudbina tako “obrađenih” ljudi nekad mračna koliko i organizacija kojoj su pripadali:

“Ta skupina mladih je ona skupina koja završava u Crnoj kronici. Oni koji nastave djelovati u sekti, kasnije dolaze na više položaje, uče neke druge tehnike i metode utjecaja na druge ljude i manipuliranja, i žive u iluziji da napreduju. Međutim, svi oni žive u strogo hijerarhijskom sustavu, i jedino vrhovni vođa sekte, koji se u nekim ložama naziva «Princ tame», raspolaže njihovim životima. Oni služe njemu, a on, pak, ispunjava svoje ciljeve i služi svojem vlastitom egu, pokušavajući ostvariti one gore spomenute temeljne ciljeve «sotonizma», tj. crnog puta, ili puta lijeve ruke, kako se ponekad naziva”, kaže nam Buđanovac i zaključuje:

“Definitivno su najopasnije neke od sotonističkih sekti, no ne sve, jer nisu sve jednako destruktivne niti ozbiljne. Općenito govoreći, niti jedna sekta nije dobra, niti jedna sekta nije pozitivna u smislu da ima pozitivan društveni ili individualni utjecaj”.

www.medjugorje-news.com/ rastimo-u-vjeri.com