Savjeti sveca kako nadvladati epidemiju
Dok strahujemo kako proći kroz epidemiju koronavirusa, slušamo ohrabrujuće riječi pape Franje da ovo teško razdoblje živimo snagom vjere, čvrste nade i žarke ljubavi prema bližnjemu. To je kristolika ljubav koja se daje do kraja, teško shvatljiva u suvremenom svijetu u kojem smo radi vlastite sigurnosti spremni odreći se i najviših vrijednosti.
Kao primjer te kristolike ljubavi salezijanac don Ivan Terze, župnik Marije Pomoćnice na splitskom Kmanu, objavio je na svom Facebook profilu priču iz života sv. Ivana Bosca, apostola mladih, koju prenosimo u cijelosti.
U srpnju je stigla u Torino strahovita vijest. Epidemiju kolere zahvatila je Liguriju ostavljajući u samoj Genovi tri tisuće mrtvih. Prvi slučajevi oboljenja otkriveni su u Torinu 30. i 31. srpnja. Kralj, kraljica i kraljevska kuća otputovali su u zatvorenoj kočiji. Sklonili su se u dvorac Caselette na sjecištu dolina Lanzo i Susa.
Glavno središte okuženosti u Torinu bilo je prigradsko naselje Dora, nekoliko koraka daleko od Valdocca. Tamo, u onim siromašnim kućama i barakama, zbijali su se doseljenici, svijet slabo ishranjen i bez ikakvih higijenskih uvjeta. U jednom mjesecu oboljelo je 800, a umrlo 500 ljudi. Gradonačelnik Torina Notta obratio se građanima da treba odvažnih ljudi koji bi pošli njegovati bolesne i prenositi ih u kužne bolnice da se zaraza ne bi širila poput mrlje ulja.
Na blagdan Gospe Sniježne, 5. kolovoza, don Bosco je o tome progovorio dječacima. Započeo je jednim obećanjem: Ako budete u milosti Božjoj i ne počinite nijedan teški grijeh, jamčim vam da nitko od vas neće oboljeti od kolere. A zatim ih je sve pozvao: Poznato vam je da je načelnik grada uputio poziv svim građanima. Rekao je da su potrebni bolničari i njegovatelji da liječe oboljele od kolere. Mnogi među vama premaleni su za to. Ali ako se netko od odraslijih osjeća dovoljno jak da pođe sa mnom u bolnicu i u privatne kuće, zajedno ćemo činiti dobra i ugodna djela Gospodinu.
One iste večeri 14-orica su se zapisala na listu. Nekoliko dana kasnije dobila su dozvolu 30-orica drugih (iako premladi) koji su se pridružili prvoj skupini. Bili su to dani napornog i nimalo ugodnog posla. Liječnici su savjetovali da se oboljelima masiraju noge kako bi se izazvalo jako znojenje. Dječaci su bili raspodijeljeni u tri skupine. Oni najveći radili su cijeli dan u kužnoj bolnici i po kućama oboljelih, druga je skupina obilazila ulice i tražila novooboljele, a treća grupa, oni najmlađi, ostali su u oratoriju spremni da krenu na svaki poziv.
Don Bosco je zahtijevao oprez. Svaki pojedini nosio je sa sobom bočicu octa kojim je prao ruke kad je dodirnuo bolesnika. S prvim jesenskim kišama broj oboljelih od kolere osjetno opada. Iako se po koji slučaj još dogodio na početku zime, već je 21. studenoga opozvano „opasno stanje”. Od 1. kolovoza do 21. studenoga zabilježeno je u gradu ukupno 2.500 oboljelih, od toga 1.400 umrlih od kolere. Don Boscovi dečki, od kojih se nijedan nije zarazio, vratili su se mimo svome učenju. Neki su otišli svojim obiteljima na kratak odmor.
