Savjet Padre Pia: Otjerajte zlo od sebe sa ove dvije moćne riječi
Poznati stigmatik sveti Padre Pio znao je govoriti da je đavao aktivno stvorenje, zlo, izopačeno po svojoj prirodi, ali je još uvijek pali anđeo koji ima inteligenciju koja je superiornija od ljudske, iako je nastrana. Iako ga je svakodnevno, ponekad čak i fizički maltretirao, Padre Pia posebno je potresao događaj kad mu je sotona u obličju čovjek došao na ispovijed.
Ono što je učinio u ovom susretu može pomoći svakome u trenucima kad im se zlo približi. Čim osjetite ‘miris’ zloga u svom srcu sjetite se ovog savjeta, jer od ovih riječi zlo bježi – odmah.
Padre Pio i sotona na ispovijedi
Jednog jutra, dok sam ispovijedao ljude, rekao je otac Pio, visoki, mršavi čovjek, odjeven elegantno i pristojan, mi se predstavio. Kada je kleknuo, ovaj stranac je počeo ispovijedati svoje grijehe kojih je bilo svake vrste protiv Boga, protiv svojih susjeda, protiv moralnog zakona; sve su to bila zastranjenja! Jedna me stvar pogodila. Poslije mog ukora svih tih grijeha, koristeći riječi Božje, Učenje crkve, i moralno učenje Svetih, kako bih potkrijepio svoje riječi, ovaj zagonetni pokornik preokrenuo je moje riječi, opravdavajući, velikom sposobnošću i rijetkom finoćom, sve vrste grijeha, oslobađajući ih sve zloće i pokušavajući, u isto vrijeme, učiniti da svi grijesi izgledaju kao normalni, prirodni, neštetni za ljude.
A to se nije ticalo samo strašnih grijeha protiv Boga, Isusa, Gospe i Svetaca, prema kojima se odnosio sa nepoštovanjem, bez da ih čak i spomene, nego i grijehe koji su bili moralno prljavi i zli, da su tako postali neopisivo odvratni. Odgovori, koje je ovaj zagonetni pokornik ponekad davao na moje argumente, suptilne i prepune skrivene zloće, ostavili su strašan dojam na mene. Mislio sam: Tko je ovo? Iz kojeg svijeta dolazi, tko god da jest?
Dvije riječi koje tjeraju zlo
I pokušavao sam ga promatrati pažljivo u lice kako bih, eventualno, pročitao nešto iz crta njegova lica, i u isto vrijeme sam slušao pažljivo svaku njegovu riječ kako mi niti jedna ne bi pobjegla i kako bih ih mogao razmotriti u svom njihovu značenju. U određenom trenutku, u svojoj unutrašnjosti, uz pomoć živog i prosvjetljujućeg svjetla, jasno sam spoznao tko je bio preda mnom. I odlučnim i zapovjednim glasom rekao sam mu: Reci: Živio Isus! Živjela Marija! Čim sam izgovorio ova najslađa i moćna imena, Sotona je odmah nestao u plamičku vatre, ostavljajući za sobom zagušljivi smrad.“