S 10 godina je ugledala Dijete Isusa koji joj je otkrio pobožnost koja će obratiti mnoštvo zalutalih duša

Berta Petit je malo poznata, iako se je u njezinu životu snažno očitovalo Isusovo milosrđe i ljubav. Donosimo vam neke glavne detalje iz njezina života, a sav nevjerojatan život i patnju ove Božje službenice, mističarke možete pročitati u knjizi „Berta Petit i pobožnost Prežalosnomu i Bezgrešnomu Srcu Marijinu“

Službenica Božja Françoise Marie Ghislaine Petit rođena je u Enghienu (Belgija) 23. siječnja 1870. godine. Treća je kći bilježnika Petita i njegove supruge Ivane, a zvali su ju Berta. Već se u najranijoj dobi u njezinu životu očituju neki izvanredni događaji. U dobi od četiri godine snažno je privučena Blaženoj Djevici Mariji, zatim u kapeli časnih sestara „sjedinjenja s Presvetim Srcem“ vidi kako se otvara tabernakul i kako prema njoj dolazi Dijete Isus govoreći joj: „Ti ćeš uvijek patiti, ali ja ću biti s tobom.“ S deset godina prima prvu svetu pričest i povjerava interes za redovničko zvanje jednoj časnoj sestri, napominjući da bi trebala biti redovnica koja će mnogo patiti da bi sličila Isusu, kako joj je bilo rečeno iz male hostije.

Počevši od svoje petnaeste godine, svaku noć od 11 do 12 sati vršila je sveti sat i često su joj se ukazivali Isus ili Djevica Marija. Događalo bi se da bi joj Isus govorio i tijekom dana, da bi ju prosvijetlio u pogledu nekih događaja ili osoba s kojima bi razgovarala. (…)

Pater Marko Glogović u uvodu knjige „Berta Petit i pobožnost Prežalosnomu i Bezgrešnomu Srcu Marijinu“ o ovoj Službenici Božjoj, ovako je posvjedočio o susretu s njom: »Dugo sam molio da mi Gospodin dadne nešto, što bi meni samomu, ali i drugima, pomoglo u borbama današnjih virova i vrtloga u Crkvi. U molitvi sam i specificirao da želim nešto, što ima veze upravo sa svećenstvom i svećeništvom, nešto dakle što bi meni kao svećeniku pomoglo ali i potaknulo sve one duše koje trpe zbog nemoći, slabosti pa i izdaje svojih pastira. Nešto, što bi nas ujedinilo u dobru, podignulo ovako klonule, obasjalo nam staze po kojima često posrćemo jer nosimo bremena tijela, prošlosti, krivice i ranjenosti… I „čulo me se“ Gore. Upoznao sam predivnu Božju službenicu, rodom iz Belgije, mističarku Bertu…« Berta Petit je malo poznata, iako se je u njezinu životu snažno očitovalo Isusovo milosrđe i ljubav tako da su mnogi njezini suvremenici tome svjedočili i njezinim se primjerom nadahnjivali!

„Treba činiti sve za milosrđe“ – Berta je često ponavljala – „jer se to milosrđe uzdiže prema Bogu, koji zauzvrat vraća duši sve njezino milosrđe, koje je ljubav.“ Prisiljavala se smiješiti, čak i usred najstrašnijih patnja, jer „da bi činila dobro“ – bio ju je učio Isus – „potrebno je da se tvoja duša izlije u osmijeh i dobrotu, i to unatoč svakoj boli, jer ti si odraz vrlina mojeg Srca“. Suosjećajući s bolima drugih, stalno je bila zaokupljena njihovim mukama; stoga vlastite boli u njezinim očima više nisu bile važne. Ona je sve predavala Isusu i u jednome uzvišenom zanosu ljubavi na svoj je zavjet žrtve bila dodala i zavjet savršenstva.

Uvijek je pokušavala učiniti da vlada mir u njoj samoj i oko nje, ali to nije bilo bez borbe. Njezina je narav bila živa i ponekad nestrpljiva, a njezina osjetljivost veoma velika, što je čest slučaj kod izuzetnih stvorenja. Njezin je spreman duh brzo otkrivao humorističnu stranu stvari i u tome je uživala. Osjećala se je duboko čovječnom. Čovječnom u smislu dobrote, ali čovječnom i u smislu da je, iako je živjela samo za Boga, svejedno morala pobijediti svoje mane, kao i svaka obična smrtnica.

Njezina je poniznost bila savršena. Nikad se nije dičila slavnim naklonostima koje su joj bile iskazivane i njezina je najveća želja bila da bude nezamijećena; tako da ju ništa, osim njezina sjajnog pogleda, nije razlikovalo od mnoštva, niti od njezinih. Kad bi ju se pitalo za savjet, nije ga odmah davala. „Moram se sabrati“, odgovorila bi. „Možda ću vam sutra moći odgovoriti.“ Drugim bi se prilikama zadovoljila time što bi rekla s potpunom poniznošću: „Ne znam ništa, nisam bila prosvijetljena“, i nije bilo načina da se iz nje izvuče ijedna riječ. Ona koja je svako jutro bila zahvaćena Bogom, posvećivala se je dnevnim brigama. Da ne bi privlačila pozornost, molila je Boga da joj ne da stigme i bila je uslišana. Ali, njezini su bližnji znali da je na Veliki petak i na ostale petke u godini patila od okrutnih boli na dlanovima, stopalima i u prsnom košu. Usne, kao i jezik, pucale su joj i krvarile. Što se tiče glavobolja, one nisu nikada prestajale i stalno ju je mučila užasna vrućina.

NAJAVA UBOJSTVA U SARAJEVU

Prva i najupečatljivija objava koja se odnosi na događaje zbila se je 22. rujna 1912. godine, u vrijeme svečanoga euharistijskog kongresa u Beču, na kojem je sudjelovao car Franjo Josip. Nakon svete pričesti Isus joj reče: „Jedno će dvostruko ubojstvo pogoditi nasljednika starog vladara, odana svojoj vjeri. To će biti prvi od onih bolnih događaja koji će prethoditi kazni, ali korisnih za moje planove.“ I evo, 1914. godine iznenada se zatamnjuje politički horizont! Dana 28. lipnja u Sarajevu ubijeni su nadvojvoda, nasljednik austrougarskog prijestolja, i njegova žena. Dan nakon toga, Isus je rekao svojoj povjerenici: „Od ovog trenutka pa nadalje počinje uzlazni niz događaja koji će dovesti do velike objave moje pravde.“

VIĐENJE DVAJU SRDACA

(…) Vidjela je ranjeno Presveto Srce Isusovo i s njim sjedinjeno Srce Marijino, probodeno mačem, a zatim je čula: „Učinite da se voli Srce moje Majke probodeno onim istim bolima koje su razdirale moje.“ Vizija se je ponovila 31. prosinca i 30. siječnja 1910. 7. veljače 1910. Berta vidje Srca Isusa i Marije međusobno sjedinjena, natkriljena golubicom, simbolom Duha Svetoga, dok je slušala ove riječi: ,,Treba misliti na Srce moje Majke onako kako ti misliš na moje; živjeti u onom Srcu kako ti želiš živjeti u mojem, dati se onomu Srcu onako kako se ti daješ mojemu; treba proširiti ljubav onog Srca koje je potpuno sjedinjeno s mojim.“

POSVETA PREŽALOSNOMU I BEZGREŠNOMU SRCU KOJU JE NAŠ GOSPODIN SAM DIKTIRAO BERTI PETIT 

Sljedeći dan ponovno je vidjela dva srca koja su projicirala zrake, a Isus doda: „Objavio sam ti želje svojeg Srca o pobožnosti Srcu moje Majke. Ljubi ga, učini da bude ljubljeno! Ta će ljubav biti za tebe i za svijet jedan izvor milosti i privući će mnoge blagoslove. Prepusti se mojoj ljubavi. Sadašnja želja mojeg Srca bit će ti objavljena…“

www.medjugorje-news.com/book.hr