Ispunjava li se proroštvo Benedikta XVI. za Crkvu u Europi – kršćani u Njemačkoj nestaju?
Krajem godine broj kršćana u Njemačkoj koji su barem još na papiru kršćani pao je prvi put ispod 50%, piše kath.net . Za Gunnara Schupeliusa, poznatog kolumnista “Berliner Zeitunga”, za takav razvoj situacije su krive same crkve. Prema novinaru, crkvu su izrazito jednostrano ispolitizirane i time plaše dio publike.
U svojoj kolumni piše: “Za evanđeoske pastire, na primjer, teme poput zaštite nerođenog života, obitelji, kršćanske dominantne kulture su od sekundarnog značaja. Ali zaštita klime i “kultura dobrodošlice migrantima” su im postale važne. “Crkva se stalno politički zauzima i nema teoloških odgovora na velika životna pitanja.”
Kolumnist također kritički gleda na ponašanje Crkve u razdoblju pandemije. Pa piše kako su “Crkve gledale i ostavljale umiruće same, te kako svi neobuzdano zadirali u privatne živote ljudi”. Godine 2020. crkve se nisu protivile kada su službe bile zabranjene, a 2021. crkve su se neometano uključile u akciju koja bi necijepljene ljude ostavila pred vratima.” Dodaje da se “ne biste trebali iznenaditi ako još više članova napusti crkvu.”
Welt.de godine 2018. objavio je da je udio kršćana u Njemačkoj tada pao na 57 posto, dok je u Kolnu, najvećoj biskupiji njemačkog govornog područja već tada 2017. godine, udio kršćana pao ispod 50 posto.
Jedan od razloga napuštanja crkava kako evangeličkih tako i katoličkih, tada su navodili zlostavljanje u Crkvi, no od tada, što zbog pandemije što zbog drugih čudnovatih ponašanja; inzistiranju na ukidanju celibata, istospolnih brakova, žena svećenica, nedostatka sakramenta ispovjedi pa i svete pričesti, izložbi i koncerata u svetim crkvama itd. , stanje se dramatično produbilo.
Samo prošle godine više od 440.000 vjernika napustilo dvije najveće kršćanske zajednice u Njemačkoj, protestantsku i katoličku, proizlazi iz godišnjih statistika Njemačke biskupske konferencije i Njemačke protestantske crkve.
Prema statistikama Njemačke biskupske konferencije, njemačku Katoličku crkvu je napustilo 221.000 vjernika. Kod protestanata je taj broj bio nešto manji – 220.000. Ipak brojevi su nešto manji u odnosu na prethodnu 2019. godinu kad je Katoličku crkvu napustilo rekordni 273.000. Suočen sa statistikama predsjednik Njemačke biskupske konferencije Georg Baetzing ih je nazvao “ogledalom onoga” što se u zajednicama odvijalo tokom pandemije.
“Mnogi su izgubili povjerenje u Crkvu i izlaskom žele odaslati signal”, rekao je Baetzing tada, dok je predsjednik Vijeća Protestantske crkve Njemačke Heinrich Bedford-Strohm svojevremeno komentirao poražavajuće statistike riječima: “Svaki izlazak iz crkve nas brine i navodi nas da se zapitamo što možemo učiniti kako bi ljude uvjerili u smisao pripadnosti crkvi”.
Predviđanje o napuštanju crkve Benedikta XVI koje se odvija
Zanimljivo, papa u miru Benedikt XVI, kao njemački kardinal Ratzinger tako je nešto predvidio još 1969. godine kada je u radio emisiji izrekao tada još nepojmljive riječi:
“Nakon današnje krize Crkve sutra će se pojaviti – Crkva koja je mnogo izgubila. Ona će biti mala i morat će početi iznova, više ili manje od početka. Ona više neće moći živjeti u mnogim građevinama koje je izgradila u vrijeme blagostanja. Kako će se broj njezinih pristaša smanjivati, tako će izgubiti mnoge od svojih društvenih povlastica. Za razliku od ranijih vremena, na nju će se gledati puno više kao na dobrovoljno društvo, gdje ljudi ulaze samo slobodnom voljom.
Kao malo društvo, pred nju će se staviti puno veći zahtjevi na poticaj njezinih pojedinih članova. Nema sumnje da će otkriti nove oblike službe i da će zarediti za svećenika odabrane kršćane koji već slijede neku profesiju. U mnogim manjim zajednicama ili samostalnih društvenim skupinama, pastoralna skrb će se obavljati po ovom modelu. Uz to, služba svećeništva s punim radnim vremenom će biti neophodna baš kao i nekad.
No, unatoč svim promjenama koje bi se mogle dogoditi, Crkva će naći svoje utočište iznova i s punim uvjerenjem u onome što je uvijek bilo u njezinom središtu: u vjeri u Trojedinog Boga, u Isusa Krista, Sina Božjega koji je postao čovjekom, u prisutnosti Duha sve do kraja svijeta. U vjeri i molitvi ona će ponovno prepoznati svoje pravo središte i doživjeti sakramente opet kao štovanje Boga, a ne kao predmet liturgijskog učenja.”
