Priča o obraćenju Babea Rutha i moćnom sakramentalu koji je ponio sa sobom u grob
Babe Ruth se smatra najvećim igračem bejzbola svih vremena. Također je bio poznat po opijanju, tulumarenju i razvratnom načinu života. Ali bio je i kršteni katolik i uvijek je nalazio put natrag svojoj katoličkoj vjeri.
U pismu napisanom neposredno prije njegove smrti, Ruth je objasnio svoj životni put vjere. I bilo je, doslovno, doživotno. Objasnio je da čak i ako djeca ne razumiju ili ne cijene svoj odgoj u katoličkoj vjeri, “kad se vjera jednom utopi, ona ostaje tamo – duboko u čovjeku”. To se za njega pokazalo točnim jer je pohađao katoličku školu i održavao dobar odnos s jednim od školske braće. Dodao je: “Momci koji dobivaju vjersku obuku, dobivaju je tamo gdje se računa – u korijenima.”
U jurnjavi za svjetovnim užicima, vjera je ostala dio njegova života, pa makar nakratko i zalutao. On je objasnio: “Dok sam se udaljio od Crkve, imao sam svoj ‘oltar’, veliki prozor mog njujorškog stana s pogledom na svjetla grada. Često bih kleknuo pred tim prozorom i izmolio svoje molitve. “Tada bih se osjećao prilično ponizno. Molio bih Boga da mi pomogne da ne napravim veliku budalu od sebe i molio bih da ispunim ono što On od mene očekuje.”
U prosincu 1946. Ruth je bio podvrgnut operaciji dvije godine prije smrti. Njegov blizak prijatelj, Paul Carey, rekao je: “Ujutro ideš na operaciju… zar ne misliš da bi trebao dovesti svoju “kuću” u red?” Ruth je tada objasnio: “Prvi put sam shvatio da bi me smrt mogla pogoditi. Kimnuo sam, a Paul je ustao, pozvao kapelana i ja sam se ispovjedio.”
Dok ga je odlazio, kapelan je rekao Babeu: “Vratit ću se ujutro i pričestit ću te… ali ne moraš postiti.” Ruth je odgovorio: “Postit ću.” Zatim je napisao, “Dok sam te večeri ležao u krevetu, razmišljao sam o tome kakav je utješan osjećaj biti slobodan od straha i briga. Sada bih ih jednostavno mogao predati Bogu.”
Babe Ruth dobio je pismo od malog dječaka dok je ležao u bolničkom krevetu. U pismu je stajalo, “Dragi Babe, svi u mom sedmom razredu mole za tebe. U omotnici Vam šaljem medalju, nosite je i biti će Vam bolje. Tvoj prijatelj – Mike Quinlan.”
Priložena je bila čudotvorna medaljica. Ruth je nastavio, “Tražio sam da mi pričvrste čudotvornu medaljicu na majicu od pidžame. Od tada je stalno nosim, nosit ću ga do groba.” Babe Ruth umro je od raka jednjaka 16. kolovoza 1948. godine.
