Chuck Norris, poznati američki glumac i majstor borilačkih vještina, koji je često išao protiv holivudskih trendova otvoreno govoreći o svojoj snažnoj kršćanskoj vjeri i čvrstim pro-life stavovima, preminuo je u četvrtak, 19. ožujka, u 86. godini života nakon hitnog zdravstvenog stanja tijekom odmora na Havajima. Obitelj je vijest potvrdila dan poslije u objavi na Instagramu, navodeći da je bio „okružen obitelji i u miru“.
Njegova obitelj zahvalila je obožavateljima na molitvama i podršci koje su mu upućivali tijekom kratke hospitalizacije prije smrti. U objavi su istaknuli da je živio s vjerom, svrhom i nepokolebljivom predanošću ljudima koje je volio te da je svojim radom, disciplinom i dobrotom nadahnuo milijune ljudi širom svijeta i ostavio dubok trag u mnogim životima.
Norris, veteran američkog ratnog zrakoplovstva, počeo je trenirati borilačke vještine dok je krajem 1950-ih bio stacioniran u Južnoj Koreji, a tijekom 1960-ih nastupao je na brojnim natjecanjima. Sredinom šezdesetih upoznao je glumca i majstora borilačkih vještina Brucea Leeja, s kojim je razvio prijateljstvo i zajedno trenirao. Upravo mu je Lee ponudio prvu filmsku ulogu u uspješnom filmu „The Way of the Dragon” iz 1972., poznatom po slavnoj borilačkoj sceni njih dvojice. Nakon toga Norris je nastavio graditi karijeru kroz brojne filmove i dugovječnu televizijsku seriju „Walker, Texas Ranger”.
Chuck Norris živio je kao protestantski kršćanin i redovito pohađao bogoslužja u crkvi Prestonwood Baptist Church, baptističkoj zajednici južnjačke tradicije. O svojoj vjeri govorio je otvoreno, često u intervjuima, a unosio ju je i u svoj profesionalni rad. U jednom intervjuu iz 2004. zahvalio je svojoj majci što ga je odgojila u kršćanskoj vjeri, rekavši da ga je držala vrlo blizu Gospodinu u njegovim mlađim danima. Također je priznao da je u pojedinim razdobljima života znao odlutati od Boga, ali da Gospodin nikada nije odlutao od njega.
Norris je govorio i o napastima koje prate slavu. U intervjuu iz 2009. istaknuo je da mnogi glumci pokušavaju pronaći sreću, ali se vidi da je zapravo nemaju. Upozoravao je da mnogi prazninu u sebi pokušavaju ispuniti drogom i alkoholom, no da ta praznina ne može biti izliječena dok čovjek istinski ne pronađe vjeru. Govorio je da se kod glumaca koji imaju vjeru vidi svjetlo u očima, dok se kod onih bez vjere vidi tama, te je ljude pozivao da iskušaju vjeru, uvjeren da ona doista mijenja život.
Glumio je i u jednom izričito kršćanskom filmu, „Bells of Innocence”, a bio je i suautor kršćanskih vesterna. Iako je većinom nastupao u nereligioznim filmovima i serijama, često je u priče unosio kršćanske teme. Primjerice, serija „Walker, Texas Ranger” sadržavala je scene molitve i motive Božje intervencije, uključujući i čudesna ozdravljenja.
Tijekom života Norris je javno branio i nerođeni život. U jednom autorskom tekstu iz 2008. kritizirao je konzervativce koji pokušavaju izbjeći temu pobačaja, poručivši da se ne radi o „pravu žene na izbor”, nego o temeljnijem „pravu na život”. Reuters i AP ga opisuju kao otvorenog kršćanina, konzervativca i filantropa, a Norris je tijekom karijere snimio više desetaka filmova i ostao upamćen kao simbol snage, discipline i vjere u Krista te moći molitve.
