Pravo značenje i porijeklo božićnog drvca i ukrasa
U svojoj knjizi o povijesti božićnog drvca (objavljenoj na poljskom, Historia świątecznej choinki), autor otac Józef Naumowicz objašnjava: “Priča o božićnom drvcu započela je predstavama (Paradiespiel) organiziranim u 12. stoljeću na crkvenim trgovima prije Božića, koje su prikazivale izgon Adama i Eve iz raja.”
Zašto je tema o raju bila važna neposredno prije Božića? Ideja je bila objasniti zašto je Bog odlučio postati čovjekom, odakle istočni grijeh i zašto nam je svima potrebno spasenje. Predstave su bile toliko popularne da se s vremenom liturgijski spomendan naših praroditelja, Adama i Eve, slavio 24. prosinca. Božićno drvce kao drvo spoznaje U tim ranim predstavama drvo spoznaje dobra i zla bilo je važan rekvizit. U Europi je teško pronaći rodnu jabuku u prosincu, pa je zelena crnogorica odigrala ulogu stabla iz raja. Točna vrsta nije bila važna.
Odabran je zdrav zimzelen i postavljen na središnje mjesto. Kasnije su obješeni simbolični ukrasi — voće, lanci koji simboliziraju zmiju koja je iskušala Evu i kugle od neposvećenih napolitanki koje simboliziraju svijet koji je otkupio Isus. Važna je bila i simbolika svjetla. Upaljene svijeće bile su znak Vječne svjetlosti, što će reći Isusa. Na vrh stabla postavljena je zvijezda koja je simbolizirala onoga koji je doveo tri mudraca u Betlehem.
S vremenom su drvca preseljena u crkve, domove i urede raznih institucija. Dok su se predstave ugasile, ostala su božićna drvca. Bili su podsjetnik da je s Kristovim rođenjem došla nada da će se vratiti izgubljeni raj. Na njima je bilo sve više ukrasa, ne nužno vezanih uz izvorno značenje. Na kraju su ljudi počeli stavljati jaslice ispod bora. Božićno drvce kakvo danas poznajemo došlo je iz Alsacea – nekadašnje njemačke regije koja danas pripada Francuskoj. U Poljsku su božićna drvca stigla iz Njemačke i postala popularna početkom 19. stoljeća, iako postoje naznake da se krajem 17. stoljeća u Gdanjsku na tržnici moglo kupiti okićeno ili neokićeno božićno drvce.
U početku je drvce bilo obješeno o strop, s vrhom prema dolje.
Ponekad čujemo, pa čak i čitamo u navodno akademskim člancima da je božićno drvce kristijanizirani relikt poganskih vjerovanja, simbol bogatstva i blagostanja. Otac Naumowicz u svojoj knjizi pobija ovaj mit. Sve do emisija o izgnanstvu iz raja u slavlju Božića nije se koristilo drvce; prije toga bili su česti vijenci ispleteni od biljaka i cvijeća koji su se koristili još od rimskog doba. Tako smo počeli koristiti božićne i adventske vijence, posebno popularne u anglosaksonskoj kulturi. Crkva je odavno prihvatila upotrebu vijenaca, jednostavno ispravljajući povremene nesporazume.
Prema drugoj legendi, božićno drvce izmislio je Martin Luther, koji je navodno jednog dana donio kući i okitio drvce kako bi iznenadio svoju ženu. Naravno, božićno drvce puno je starije od toga.
Kada postaviti i raskititi drvce? Božićna drvca se u trgovinama i na ulicama pojavljuju sve ranije svake godine, čak i prije kraja studenog! Što se tiče toga kada bismo trebali postaviti i okititi drvce u svojim domovima, tradicije se razlikuju, a budući da to nije pravi liturgijski ukras, ne postoje službena čvrsta pravila. Važno je zapamtiti da se radi o božićnom drvcu, pa bi se barem otprilike trebalo poklopiti s božićnim vremenom. Tako je najtradicionalnija opcija kićenje drvca na Badnjak, iako mnogi to radije čine ranije, poput početka adventa, razdoblja pripreme za Božić. Što se tiče vremena kada ga skinuti, dobro je nastaviti uživati u drvcu tijekom liturgijskog vremena Božića, koji po katoličkom kalendaru završava na blagdan Krštenja Gospodinova, koji se obično slavi u nedjelju nakon 6. siječnja, blagdan Bogojavljenja. Neki ljudi slijede tradiciju čuvanja drvca do 2. veljače, blagdana Prikazanja Gospodinova.
