Pravi svjedok evanđelja: Pokušao sam učiniti samoubojstvo no tada sam doživio nadnaravno iskustvo
Pravi svjedok evanđelja. Nakon što se je kao mladić obratio, pošao je na hodočašće i tamo je u propovijedi čuo da svaki kršćanin treba sudjelovati u izgradnji Crkve jer tako svatko postavlja po jedan kamen. Ta mu se je rečenica stalno vraćala i pitao se je koji bi kamen on mogao staviti. Danas je pravi svjedok evanđelja – diljem Afrike spašava najzaboravljenije od zaboravljenih…
Unatoč UN-ovoj Općoj deklaraciji o ljudskim pravima osobe koje se u Africi psihički razbole izgube sva svoja prava. Takve bolesnike stanovnici Afrike iz neznanja smatraju demonima, vračarima, opasnima te se prema njima ponašaju kako žele. Najgore je to što ih njihove obitelji okivaju lancima i zatvaraju u kuće ili ih lancima privezuju za stabla u dvorištu. (“Svjedok evanđelja”)
Gregoire Ahongbonon u Udruzi sv. Kamila od 1983. godine se sa svojim suradnicima bori za promjenu odnosa prema takvim bolesnicima, kojih ima diljem Afrike:
„Svaka osoba privezana za stablo slika je mene osobno i slika je čovječanstva općenito. Svaka gola žena na ulici slika je moje vlastite majke; to je slika svih žena na svijetu, To bi trebala biti sramota za čovječanstvo”, kaže Gregoire.
On prolazi zemljom i takve pojedince, uz dopuštenje njihovih obitelji, odvodi u Udrugu gdje im se pruža odgovarajuća skrb. A brojni bolesnici su gladni prihvaćanja i ljubavi mnogo više od samih lijekova. U Udruzi mnogi od njih ozdrave, a oni koji ne ozdrave barem imaju priliku umrijeti s dostojanstvom čovjeka. (“Svjedok evanđelja”)
POKUŠAO JE UČINITI SAMOUBOJSTVO, NO U TOM TRENUTKU DOŽIVIO JE NADNARAVNO ISKUSTVO…
Gregoire je u svome životu prošao brojne uspone i padove. Školovao se je za vulkanizera, ali posao mu nije išao jer je živio u predjelu u kojem nije imao dovoljno mušterija a da bi mogao zarađivati za pošten život. Zatim se je uključio u posao s taksijima i neko je vrijeme u tome bio iznimno uspješan, ali taj mu je posao ubrzo propao, završio je u zatvoru, upao u velike dugove, napustili su ga prijatelji… Bio je toliko očajan da je pomoć tražio i od vrača. Jednog dana kada više nije mogao izdržati pritisak poteškoća pokušao je učiniti samoubojstvo. No u trenutku kad je uzeo šaku pilula s namjerom da ih popije, doživio je nadnaravno iskustvo i postao je svjestan da njegov život ne pripada njemu i da si ga nema pravo oduzeti. (“Svjedok evanđelja”)
Tada je počeo intenzivno čitati Bibliju i moliti a na koncu se je vratio Bogu i crkvi. Ondje je upoznao misionara Josepha Pasquiera koji mu je, pozorno ga saslušavši, rekao kako organizira hodočašće u Svetu Zemlju te ga je pozvao da im se pridruži.
Gregoire pripovijeda kako je Joseph za vrijeme hodočašća u jednoj propovijedi spomenuo da svaki kršćanin treba sudjelovati u izgradnji Crkve jer tako svatko postavlja po jedan kamen. Ta se je rečenica Gregoireu stalno vraćala pa se je pitao koji bi kamen on mogao staviti. (“Svjedok evanđelja”)
1983. godine Gregoire je utemeljio molitvenu skupinu u susjedstvu koja se je brinula i molila za psihičke bolesnike. Odlazili su u kućne posjete, posjećivali bolesnike u bolnici, i one koji su živjeli na ulici. No Gospodin im je pokazao da bi trebali napraviti više pa su s vremenom osnovali Udrugu u koju su počeli smještati bolesne i brinuti se za njih.
Danas Udruga djeluje u nekoliko afričkih gradova i brine se za brojne bolesnike.
JA SAM SAMO SIROMAŠNI POPRAVLJAČ GUMA… ONO ŠTO RADIM RADIM ZATO ŠTO JE BOG TAKO HTIO
Gregoire za sebe kaže da je samo siromašni popravljač guma, koji nije imao sreće da studira: „Ja ne radim ništa sam po sebi. Ono što radim radim zato što je Bog tako htio.” (“Svjedok evanđelja”)
Zna reći kako je lakše živjeti sa psihički bolesnim osobama nego sa zdravima: „Ljudi ih smatraju opasnima, no nisu oni ti koji su opasni za nas nego smo mi, zdravi ljudi, opasni za njih. Oni ovdje u Udruzi žive zajedno i sve je u redu.”
»Najveća zapovijed koju nam je Isus dao je: „Ljubi Boga svim srcem svojim, svom snagom svojom, a bližnjega kao sebe samoga.” To znači da kad ljubimo Boga, moramo ljubiti druge kao što ljubimo sebe«, zaključuje Gregoire.
Dokumentarni film o Gregoireu Ahongbononu pogledajte ovdje:
