Povjeničarka priznala:”Nikada nisam tvrdila da je 800 mrtve djece bačeno u septičku jamu kraj crkvenog…”
Irska povjesničarka Catherine Corless, koja je istraživala broj umrle djece u domu za samohrane majke u Tuamu u oblasti Gallway, izjavila je za The Irish Times kako je frustrirana načinom na koji mediji prate njezin rad, te da nikada nije izjavila kako je 800 mrtve djece “bačeno” u septičku jamu kraj doma.
Podsjetimo, svi svjetski mediji u lipnju 2014. godine prenijeli su vijest kako je utvrđeno da su kraj doma za samohrane majke i njihovu djecu koji su vodile sestre iz Bon Secours reda pronađeni ostatci tijela djece koja su umrla od bolesti i pothranjenosti u tom domu. Tvrdilo se da je riječ o 800 njih. Međutim sada Corless, koju su mediji navodili kao izvor te informacije, tvrdi da su je pogrešno citirali i stavljali joj u usta ono što nije rekla.
“Nikada to nisam rekla, nikada nisam tvrdila da je 800 tijela bačeno u betonsku septičku jamu. To nisu moje riječi”, izjavila je Corless i izrazila frustraciju kako su mediji potpuno iskrivili njezin rad.
Ono što je ona željela jest da se oda počast djeci koja su umrla u tom domu koji je bio aktivan od 1925. do 1961. i kojih je ukupno bilo, utvrdila je ona – 796. To je bila svrha njezina rada koji je objavljen 2013.godine nakon kojeg su počela prikupljanja sredstava za gradnju memorijalnog centra u blizini nekadašnjeg doma. Iako je irska vlada najavila istragu o cijelom slučaju, Corless je rekla kako je još nitko nije kontaktirao za pomoć u istrazi.
Članak u The Irish Timesu spominje i izjavu jednog od dječaka koji je 1975. otkrio posmrtne ostatke unutar septičke jame. Bary Sweeney se igrao s prijateljem taj dan u blizini nekadašnjeg doma kada su vidjeli nekoliko lubanja unutar betonskog bloka.
“Ali, nije ih bilo 800, sigurno, ne znam od kuda medijima taj podatak. Bilo ih je možda dvadesetak”, rekao je Sweeney.
Corless i dalje tvrdi kako je jedan broj umrle djece možda pokopan u toj napuštenoj septičkoj jami (što je istraga i potvrdila). Kada su djeca 1975. pronašla grobnicu, vjerovalo se da je riječ o žrtvama Velike gladi iz XIX. stoljeća (puno masovnih grobnica iz toga razdoblja je rasuto po Irskoj) i lokalne vlasti nisu tome posvećivale pažnju.
Pojedini irski mediji pišu kako mjesto pokopa 796 djece iz doma u Tuamu tek treba utvrditi i kako je moguće da su pokopana na nekom mjestu u blizini doma. U to vrijeme u Irskoj vanbračna djeca bila su pokapana izvan groblja, žalosna praksa koje se, nažalost, i Crkva toga vremena pridržavala, a takva “ilegalna” groblja nalaze se diljem Irske, pa i u blizini doma u Tuamu. Djeca iz tamošnjeg doma, dakle, pokopana su na nekom od njih.
Nadalje, sada se pokazuje kako je tragična bilanca od 796 djece umrlih u domu tijekom 36 godina, nažalost, bila uobičajena za to vrijeme u Irskoj koju su mučili siromaštvo, glad i nestašica lijekova. Čak, prema nekim izvorima, stopa smrtnosti djece u Tuamu bila je niža nego u drugim ustanovama takvog tipa.
Pa, o čemu je onda ovdje riječ i zašto su mediji tako pisali o cijelom slučaju? Evo odgovora Brendana O’Neilla, konzervativnog komentatora i urednika internetske stranice Spiked.
“Transformacija irske prošlosti u jamu ljudske pokvarenosti u koju potom suvremeni irski povjesničari i antikatolički publicisti mogu zagrabiti kako bi opravdali svoje predrasude nužno vodi do iskrivljenja činjenica. Zapanjujuće je koliko se navodnih otkrića o mračnim stranama prošlosti katoličke Irske pokazalo pogrešnim”, piše O’Neill i navodi slučaj sirotišta koje su vodile Sestre Marije Magdalene za koje se tvrdilo da je zlostavljanje djevojčica koje su odrastale tamo bila uobičajena praksa. Državna istraga je pokazala da je riječ o običnoj laži i medijskoj manipulaciji.
www.medjugorje-news.com/bitno.net
