POTRESNO SVIJEDOČANSTVO Kako se sveta Faustina prije smrti oprostila od rođene sestre: ‘Vidjela sam kako prilazi k mojoj postelji…’
Rekla mi je: „Došla sam se s tobom oprostiti jer odlazim. Ostani s Bogom. Ne plači smiješ plakati. “ Poljubila me je u obraz, a ja nisam mogla ni glasa pustiti, samo sam glavu spustila na jastuk.
Još prije nego je do mene iz Glogowieca doprla vijest o njenoj smrti, doživjela sam nešto neobično.
Jedne večeri otišla sam s mužem spavati, ali nisam mogla zaspati. Vjerojatno sam prigovorila i mužu kako nije dobro zatvorio vrata jer su se sama od sebe otvorila. Vidjela sam tada kako Helenka prilazi k mojoj postelji. Bijela kao hostija, tako mršava, sklopljenih ruku. Rekla mi je: ,,Došla sam se s tobom oprostiti jer odlazim. Ostani s Bogom.
Ne plači. Ne smiješ plakati.” Poljubila me je u obraz, a ja nisam mogla ni glasa pustiti, samo sam glavu spustila na jastuk. Kada je izišla, počela sam plakati, a muž se probudio. Rekla sam mu da se Helenka došla oprostiti, a on će mi na to da sam sigurno o njoj mislila pa mi se o njoj i prisnilo. Ali ja nisam spavala!
Nisam se mogla smiriti i dalje sam plakala. Tada su se vrata otvorila još jednom i na njima je stajala moja sestra, tako bijela. Rekla mi je: , Molila sam te da ne plačeš, a ti plačeš. Ne treba plakati. Molim te: ne plači.” Mučila sam se cijelu noć i nisam mogla zaspati.
Rano ujutro, muž mi je predložio da odemo na selo kako se ne bih dalje mučila i da ću ondje sigurno već nešto saznati. Došla sam u selo, a tamo plač. Već je stigla vijest da Faustina više ne živi. Ispričala sam kako se došla sa mnom oprostiti i da je molila da ne plačemo. Ali svi smo plakali; ipak je ona bila naša sestra i kći.
Prošlo je nešto vremena od njene smrti kada su do nas došle sestre iz njenog samostana i pričale nam o nadnaravnom pozivu naše rođene sestre, o njenim razgovorima s Gospodinom Isusom.
Daj nisam poznavala, možda bi mi bilo teško povjerovati u sve to. Ali i sama sam doživjela nešto neobično tada kada se došla sa mnom oprostiti. Sigurno je nekom teško i u to povjerovati, ali to stvarno nije bio san niti priviđenje.
A točno se ispunilo i ono što je jednom prigodom rekla da će tata umrijeti prije, i mama – makar tako teško bolesna – da će živjeti još dugo.
Wola Swinicka, 10. kolovoza 1993. godine
Natalia Grzelak, sestra sv. Faustine
