Posljednje riječi 7 svetaca prije smrti: “Bože moj, volim te!
Iskustvo smrti često je složena tema i ponekad stvara strah, neizvjesnost i tjeskobu. Oni od nas koji vjeruju u Krista znaju da je smrt prijelaz – mjesto prolaza – i da nam je Isus svojom smrću i uskrsnućem otvorio vrata vječnog života.
Sveci se suočavaju sa smrću s ovom sigurnošću. Njihovo srce, smješteno u vječnosti, ne boji se vječne ljubavi koju će uskoro sresti. Njihove posljednje riječi često svjedoče o njihovom skorom susretu s Ocem na nebu. Ispod su riječi koje je sedam velikih svetaca izgovorilo prije smrti, a koje nas mogu ohrabriti i razveseliti.
1) Sveta Ivana Orleanska: “Isuse! Isuse!” Ivana je imala 19 godina kada je osuđena na smrt na lomači. Priča se da je do kraja, već zahvaćena plamenom, nastavila izgovarati riječi hvale Bogu. Tražila je da joj donesu križ kako bi joj u posljednjim trenucima bio pred očima. Vikala je posljednje riječi: “Isuse! Isuse!” „Budući već obavijena plamenom, nije prestajala do kraja glasno ispovijedati sveto ime Isusovo, moleći i zazivajući bez prestanka pomoć rajskih svetaca, a štoviše, pri iskazivanju duha, klanjajući joj se glava, izgovorio Isusovo ime.” (Svjedočanstvo brata Isambarta de la Pierrea, očevidca njegovog suđenja 1449.) Nakon smaknuća, krvnik je izjavio da, unatoč ulju, sumporu i ugljenu koje je izlio na Joanino tijelo, vatra nije progutala njezinu utrobu ni srce, što se činilo očitim čudom.
2) Sveta Elizabeta od Trojstva: “Idem k Svjetlu, k Ljubavi, k Životu!” Elizabeta je bila francuska karmelićanska časna sestra. Za vrijeme korizme 1905. razboljela se i nakon duge bolesti umrla 9. studenoga 1906. u 26. godini života. Priča se da, kada je već bila teško bolesna, nije pokušavala sakriti od liječnika radost koju je osjećala jer će uskoro susresti Boga. Liječnik je bio toliko iznenađen njezinom srećom da mu je pokušala objasniti što proživljava, govoreći mu da smo svi mi ljubljena djeca Božja. Kad je završila s govorom, potekle su suze među onima koji su je slušali. Iscrpljena svojim naporom, ušla je posljednji put u tišini i tiho su se čule ove riječi: “Idem u Svjetlost, u Ljubav, u Život!”
3) Sveti Ivan Pavao II.: “Pusti me u Dom Očev.” Povijest bilježi da su posljednje riječi svetoga Pape bile „Pusti me u Dom Očev“. Sveti Ivan Pavao II izgovorio je ove riječi na poljskom kada je bio vrlo slab i nekoliko sati prije smrti. Danima kasnije, tijekom mise zadušnice, tisuće ljudi tražilo je od Crkve da ga što prije proglasi svetim. Nije trebalo dugo čekati na ispunjenje ovog zahtjeva. Benedikt XVI. samo šest godina kasnije proslavio je beatifikaciju, a papa Franjo ga je proglasio svetim 27. travnja 2014. Njegov grob u bazilici svetog Petra danas je jedno od najposjećenijih mjesta kršćanskih hodočasnika. Sveti Ivan Pavao preminuo je u 84. godini života.
4) Sveta Bernardica: “Žedna sam.” Djevojka vidjelica iz Lourdesa, kojoj se Djevica Marija ukazala u francuskim Pirenejima, umrla je u 35. godini nakon što je prihvatila redovnički život i bila dio zajednice sestara milosrdnica iz Neversa. “Na Uskrsni utorak, Bernadette je bila jako bolesna, pa joj je kapelan predložio da se pripremi za žrtvu svog života. ‘Koju žrtvu?’ upitala je Bernadette, ‘nije nikakva žrtva napustiti ovaj siromašan život, u kojem ima toliko poteškoća u pripadanju Bogu.’ Na Uskrsnu srijedu zatražila je da joj privežu raspelo, u slučaju da ga njezini slabi prsti ne bi mogli držati. Pogledala je Gospin kip i rekla: ‘Vidjela sam je. Kako je lijepa, a ja žurim da je idem vidjeti.’ Sestra Nathalie Portat ušla je oko tri sata popodne i Bernadette je zamolila: ‘pomozi mi da zahvalim do kraja.’ Uzimajući raspelo molila je: ‘Bože moj, ljubim te svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom.’ Sestra Nathalie započela je Zdravomariju. Bernadette je jasno odgovorila: ‘Sveta Marijo, Majko Božja, moli za mene, jadnog grešnika, jadnog grešnika.’ Sada je bio njezin smrtni čas i ona je, poput Isusa na križu, rekla: ‘Žedna sam’. Sestre su donijele vodu. Bernadette je učinila znak križa posljednji put kako ju je njezina Gospa naučila u špilji. Otpila je mali gutljaj vode u tišini. Tiho je pognula glavu i nježno predala dušu.” (Ulomak iz “Zovem se Bernadette”) Njezino tijelo ostaje neraspadnuto u Neversu, Francuska.
5) Sveta Terezija od Djeteta Isusa: “Bože moj, ljubim te!” Njezine su sestre prepričale Terezijine velike fizičke patnje u njezinoj agoniji. Nije prestajala ponavljati da ne žali ni zbog čega što se prepustila ljubavi. Posljednje riječi koje su je čuli bile su: “Došla sam do točke u kojoj više ne mogu patiti jer mi je svaka patnja slatka… Bože moj, volim te.” Nakon što je izgovorila ove riječi, nježno je pala unatrag s glavom nagnutom udesno. Tada se dogodilo čudo, njezino lice je povratilo boju koju je imalo kada je uživala u punom zdravlju, oči su joj bile uprte uvis, blistave mirom i radošću. Sveta Terezija iz Lisieuxa umrla je u 24. godini.
6) Sveti Franjo Asiški: “Glasom svojim zavapih Gospodinu.” Ponizni čovjek iz Asiza, svima poznat, prema smrti se odnosio kao prema sestri i nije joj se bojao pridružiti. Malo prije svoje smrti, diktirao je oporuku u kojoj je svojoj braći preporučio da se pridržavaju pravila i rade ručno kako bi izbjegli besposličarstvo i dali dobar primjer. Dok je bio teško bolestan, priča se da je, unatoč bolovima, rekao: “Dobro došla, sestro smrti!” i tražio je da ga odvedu u Porcijunkulu, sve dok nije umro 3. listopada 1226. u 44. godini života. Biograf Tomás de Celano skovao je ovaj izraz: “Franjo je primio smrt pjevajući.” Neposredno prije svog rođenja u nebo je pozvao brata Leóna i brata Ángela Tancredija kako bi, “duhovno radosni, glasno pjevali hvalu Gospodinu za sestrinu smrt koja se približavala”. Zatim je snagom kojom je mogao intonirao Davidov psalam: “Voce mea, glasom svojim zavapih k Gospodinu, glasom svojim izmolih milost od Gospodina.”
7) Sveti Ivan od Križa: “Gospodine, u ruke tvoje predajem duh svoj.” Priča se da je sveti Ivan od Križa često pitao vrijeme prije nego što je umro. Kao da je osjetio da njegovo vrijeme dolazi. „Koliko je sati? – pita medicinska sestra. – Jedanaest sati. – Bliži se vrijeme jutrenja koje ćemo reći na nebu. – Koliko je sati? – pita nakon nekog vremena. – Pola jedanaest. – Došlo je moje vrijeme, zvoni za jutrenje – pita svetac – Slava ti nebu. Predao je raspelo koje je imao u rukama, stavio ga pod svoju odjeću, uspravio cijelo tijelo i, izvadivši ga iz ruku, ponovno uzeo raspelo. Zatvorio je oči i izgovorio posljednje Isusove riječi na križu: “U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj” i izdahnuo. U Úbedi je padala jaka kiša. Bilo je rano jutro 14. prosinca 1591. Sveti Ivan od Križa imao je 49 godina.
