Po ovoj jednostavnoj molitvi predanja ozdravili su milijuni: Molitva svećenika koji je posebno ljubio uboge
Po ovoj jednostavnoj molitvi predanja ozdravili su milijuni: Molitva svećenika koji je posebno ljubio uboge
Čini se da je jedan od primjera Dolindo Ruotolo, dijecezanski svećenik i franjevački trećoredac koji je umro 1970. Padre Pio, kojega je poznavao i koji je umro dvije godine prije – za oca Ruotola kaže da je bio “duhovni kamen temeljac Katoličke crkve dvadesetog stoljeća”.
Prema jednom blogeru, “O njemu je sveti Pio jednom rekao ‘Cijeli raj je u tvojoj duši.’ U razglednici upućenoj biskupu Huilici 1965., otac Dolindo je predvidio da će ‘novi Ivan ustati iz Poljske herojskim koracima kako bi slomio lance izvan granica koje je nametnula komunistička tiranija .’” To se, naravno, ispunilo s papom Ivanom Pavlom II.
Ali možda najveća Dolindoova ostavština bila je molitva predanja u kojoj sam Isus otkriva kako mu se prepustiti. Ako nas objave svete Faustine vode kako se pouzdati u Božje milosrđe, objave oca Dolinda uče nas kako se prepustiti Božjoj Providnosti.
Svećenik mistik je po zagovoru Blažene Djevice Marije dobio dar razumijevanja onoga što je “gore”, ističe se. „Posvetio je svoje najbolje snage proučavanju i komentiranju Svetoga pisma kako bi ga svima učinio razumljivim. Bio je vjeran svome svećeničkom pozivu koji je cijenio iznad svih Božjih darova, junački se trošeći za spasenje duša u poniznosti ‘pred Bogom i ljudima’.”
Što se tiče mistike: govori se da su ga Isus i Djevica posjetili “s intimnom utjehom”, koja je došla s “križevima koje treba nositi, križevima nerazumijevanja i njegove obitelji i njegove župe, križevima okajanja za grijehe njegove braće, križevima otkupljenja za spasenje Božjeg stada.” Brinuo se za one s “gubom srca i bolestima duše”.
Nije li to ono što nam je svima potrebno tijekom korizme, koja je posebna prilika za čistoću?
Otac Dolindo, bio je prognan u samoću, jer je Krist bio sam na Kalvariji, postavši osoba skrivena od pogleda – odveo ga je, kako je rečeno, đavao u pustinju i tamo bio kušan. Ti križevi?
Mistikova obitelj sumnjala je u njega, mnogi su vjerovali da je opsjednut zlim duhom, a crkva mu je uklonila glavnu i jedinu utjehu: slavljenje euharistije. Poput Padre Pija, koji je također na neko vrijeme bio udaljen iz javne službe, ocu Ruotolu bilo je zabranjeno slavljenje mise sedam dugih godina, umjesto toga svedeno je na recitiranje psalama i proglašavanje — preklinjanje — trijumfa Božjeg duboko u svojoj duši.
Tijekom oluje koja ga je napadala, imao je utjehu molitve i osobne utjehe Djevice i Isusa – vizije, riječi znanja, možda ukazanja.
Svjedočanstva o čudesnim ozdravljenjima vezanim uz njega čine poduži popis: tuberkuloza je izliječena, udovi ozdravljeni, pokušaji samoubojstva spriječeni zbog burne intervencije. „Sva su se ta čuda bavila svakodnevnim potrebama običnih ljudi kao što su bolest djeteta, test koji treba savladati, posao koji treba pronaći, čudo — drugim riječima preživljavanje dana — što može biti najneobičnije u gradu poput Napulja,” iz kojeg je on bio i gdje su svi izgledali “pogođeni siromaštvom i degradacijom”.
Utjeha za one koji pate bila je njegova jedinstvena ponuda, ona koja nikad nije završila čak ni ako je njegovo vlastito zdravlje bilo u pitanju. Jer otac Ruotolo je molio za sve; odvratio nije nikoga; i trpio za sve koji su tražili njegov zagovor. Poput svetog Pija, nije mario za složenu hranu ili odjeću, podnosio je hladnoću i glad, a vidjelo se da je hodao kroz snijeg bez zaštite na nogama.
“Otišao je do najzaraznijih bolesnika i milovao ih, ljubio, a u slučajevima kada bi gađenje odvratilo suosjećanje drugih, s Dolindom je postojala samo milost.
“Njegovo strpljenje bila je herojska vrlina; znao je iz nadahnuća iznutra da se svjetovno zlo raspršuje milosrđem strpljivog srca. U čovjeku je vidio sina Božjeg trpljenja i radije se stavio u drugi plan kako bi drugima omogućio da zasjaju u svjetlu reflektora Božanskog, ma koliko suptilnog, koje obasjava svakog čovjeka, ženu i dijete rođeno na zemlji i koje je život Božji unutar nas.
Ništa mu nije bilo draže od Crkve. Da, baš te crkve koja ga je progonila. Nije dopustio da ga itko žali i time diskreditira Majku-Crkvu. Ispovijedao je da je to Majka svetaca, da samo kroz poslušnost Katoličkoj Crkvi i svetom Papi može cvjetati rajsko cvijeće, te da je svetost dobro koje se kupuje bankom suza.
„Zato je Dolindo pronašao ljubav kroz patnju i što ga je artritis više sakatio u čvorove, to je više osjećao radost zbog plodova koje je donio Crkvi.
“Posutim čirevima, gnojnim, ranjenim nogama, nastavio je dalje svojim putovanjem ljubavlju prošaranim stazama prema Božanskom, prema miru predviđenom samo u grobu. Kad je ušao u crkvu, poljubio je ruku siromahu koji je prosio na vratima.
“Dolindu je srce nabujalo od radosti osjetivši prisutnost Djevice, svetaca i anđela čuvara.
“Njegovo srce je bilo veliko, preplavljeno ljubavlju do te mjere da mu je puko prsni koš. Njegova dobroćudna priroda pomagala je dušama u nevolji čak i izdaleka. Poznato je da je svojim ogrtačem pokrivao bolesnike koji su odlazili u operacijsku salu i tako im pomogao da prežive noć punu tjeskobe. Također je poznato da je i sam sudjelovao u teškim kirurškim operacijama.” Pacijentima koje je medicinska znanost inače napustila, on nije napustio i oni su ozdravljali “
U 88. godini smrt je lebdjela nad samim ocem Dolindom, koji je bolovao od bronhalne upale pluća. Na njegovoj samrtnoj postelji, miris ljiljana ispunjavao je zrak, i kratko vrijeme, dok se činilo da “vidi” u vječnost, njegovo očito oživljeno tijelo lagano je lebdjelo – levitiralo – iz kreveta kao da ide prema viziji – onoj svoju nebeskoj majci kojoj je posvetio svoj život i djela.
(Nakon smrti, čuda su se navodno nastavila. Kada oni koji traže zagovor pokucaju na njegov grob u crkvi Djevice Lurdske u Napulju, kaže se, on “nikada ne oklijeva poslušati.”)
Pročitajte molitvu koju mu je riječima u srcu nadahnuo sam Isus i koja je promijenila živote milijuna ljudi.
Isuse, misli Ti!
ašto se nepotrebno uznemirujete? Prepustite meni brigu za svoje stvari i sve će biti dobro, sve će se smiriti. Zaista vam kažem, svaki čin pravog, slijepog, potpunog predanja meni rješava najzamršenije situacije. Predati meni neku situaciju ne znači ljutiti se, mučiti i očajavati, obraćajući mi se uznemirenom molitvom, jer ja vas pratim i mijenjam nemire u molitvu. Predati se znači blago zatvoriti oči duše i ne misliti na žalost, nanovo se predati u moje ruke kako bih vas ja sâm prebacio na drugu obalu, kao zaspalu djecu u majčinu krilu.
Vaše razglabanje i razmišljanje o problemima, vaša zaključivanja, vaše želje da se sami uhvatite u koštac s onim što vas muči, uznemiruje i žalosti, to je velika napast. Zašto meni ne predate svoje brige i probleme? Koliko stvari ja činim kad se duša u svojim potrebama, bilo duhovnim, bilo tjelesnim, meni obraća, gleda me i kaže mi: „ISUSE, MISLI TI”. Zatvori oči i odmaraj se u meni!
Malo milosti dobivate kad ih žarko želite dobiti i kad dosađujete molitvama, a dobivate mnogo kad se u molitvi potpuno povjerite meni. Vi u boli, u biti, molite da vam uklonim tu situaciju ili problem, ali da to učinim kako vi hoćete… Obraćate se meni, ali hoćete da se ja prilagodim vašim idejama; poput bolesnika koji liječniku sugerira kako da ga liječi. Ne činite tako, nego molite kako sam vas učio u Očenašu: „SVETI SE IME TVOJE”, to jest budi proslavljen u mojoj potrebi. – „DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE”, to jest neka sve vodi prema ostvarenju Tvog kraljevstva u nama i u svijetu: „BUDI VOLJA TVOJA” znači: misli ti, Isuse. Svojom svemoći, ja posredujem i rješavam najzamršenije situacije. Evo, ti vidiš kako zlo napreduje umjesto da gledaš kako ono opada.
Ne uznemiruj se, zatvori oči i reci mi s pouzdanjem: „Budi volja Tvoja, misli ti, Isuse”. Rekoh ti da ja mislim i posredujem kao liječnik i, također, činim čudo kad je potrebno. Vidiš kako si nemoćan? Ne brini, samo zatvori oči i reci: „MISLI TI”. Rekao sam ti da ću ja misliti. Suprotno predanju je zabrinutost, uznemirenost i razmišljanje o posljedicama nekog čina. To je isto kao uznemirenost djece koja zahtijevaju da mama misli na njihove potrebe, na način kako to oni žele i da im ispuni sve njihove ideje i hirove. Zatvorite oči i dopustite da vas nosi struja moje milosti, zatvorite oči i dopustite mi da djelujem, zatvorite oči i ne mislite na sadašnji čas, odbijte misao na budućnost kao iskušenje.
Odmarajte se u meni vjerujući mojoj dobroti i, kunem se svojom ljubavlju, ja ću, ako mi u svom predanju samo kažete: „MISLI TI”, zaista misliti na vašu situaciju, ja ću vas utješiti, osloboditi i voditi. I kad vas moram voditi drugim putem od onog kojeg ste vi zamislili, tada vas i poučavam, nosim vas u naručju, jer nema moćnijeg lijeka od mog posredovanja s ljubavlju. No ja mislim samo tada kad vi zatvorite oči. Vi ne možete spavati, vi želite sve provjeriti, ispitati, na sve misliti, tako se prepuštate ljudskim silama ili, još gore, ljudima, pouzdavajući se u njihovo posredovanje. Upravo to smeta mojim riječima i mojim vidicima. O
h, kad biste samo znali koliko čekam na ovo vaše predanje kako bih mogao iskazati dobročinstvo i kako sam žalostan kad vas vidim uznemirene! Sotona nastoji upravo uznemiriti vas kako bi vas istrgnuo iz mojih ruku i učinio vas plijenom ljudskih inicijativa. Pouzdajte se zato u mene, odmarajte se u meni, predajte se meni u svemu. Ja činim čudesa onoliko koliko se vi meni predajete, a ne koliko se vi u sebe pouzdajete. Ja dijelim milosti kad ste vi u potpunom siromaštvu! Kad imate neke svoje izvore, makar i neznatne, ili ako ih tražite, vi se nalazite u prirodnom polju, slijedite prirodni tijek stvari u koje je često upleten Sotona. Nitko od onih koji su raspravljali ili mozgali, nije činio čudesa, pa ni sveci.
Samo onaj koji se prepušta Bogu, može djelovati na božanski način. Kad vidiš da se stvari kompliciraju, reci u duši zatvorenim očima: „ISUSE, MISLI TI”. Oslobodi se svojih misli… skreni pažnju na drugo jer tvoja je pamet ograničena i teško možeš prepoznati zlo. Zato se uvijek pouzdaj u mene, a oslobodi se od sebe sama. Čini tako u svim svojim potrebama. Činite tako svi, pa ćete neprestano gledati velika i tiha čudesa. Kunem vam se svojom ljubavi. Ja ću misliti, budite sigurni. Molite uvijek u raspoloženju predanja i uživat ćete veliki mir i velike plodove, pa i onda kad vam dajem milost žrtvovanja, naknade za grijehe i obnovu ljubavi koje nosi trpljenje. Čini li se to nemoguće? Zatvori oči i reci svom dušom: „ISUSE, MISLI TI”. Ne boj se, ja ću misliti. A ti ćeš u poniznosti blagoslivljati moje ime. Tvoje molitve ne vrijede toliko koliko vrijedi ovo pouzdano predanje; sjeti se dobro toga. Nema učinkovitije devetnice od ove: „O, ISUSE, PREDAJEM SE TEBI, MISLI TI”.
Predaj se mom srcu… I vidjet ćeš. Želim da vjeruješ mojoj svemoći, a ne svom djelovanju; dopusti da ja djelujem u tebi i preko tebe u drugima. Traži moju intimnost, utaži moju žeđ za tobom kako bih te mogao obogatiti, ljubiti kako ja želim. Dopusti mi da dođem, dopusti da te posjetim, dopusti mi da izlijem na tebe svoju svemoć. Ako budeš uz mene, ne trudeći se svojim snagama učiniti nešto dokazujući svoju sposobnost, bit ćeš svjedok svoje vjere i moje svemoći, a ja ću biti uz tebe kad govoriš, hodaš, radiš, kad moliš ili spavaš jer „miljenicima svojim i u snu dajem” (Ps 126). Ostaneš li uza me i ne budeš li jurio i brinuo se za svoje interese, prepustiš li se s potpunim pouzdanjem meni, dat ću ti sve što ti je potrebno, prema mom vječnom planu.
Dat ću ti osjećaje koji su ti potrebni, dat ću ti sućut prema bližnjemu, učinit ću da govoriš i činiš ono što ja hoću. Tada će tvoje djelovanje proizlaziti iz moje ljubavi. Tada ću ja sam, a ne ti svojom aktivnošću, moći privesti novu djecu koja će se roditi u meni. Učinit ću toliko koliko ti budeš htio biti pravi sin kao moj jedinorođenac, jer znaš „ako budeš vršio moju volju, bit ćeš moj brat, moja sestra i majka” da bi me mogao ponijeti drugima, da bih ja nalazio novu djecu, da bih se ja mogao roditi u drugima. Tako ću ja, služeći se pravim sinovima, moći stvarati nove sinove.
Ono što bi ti učinio da uspiješ sve je ništa u usporedbi s onim što ja činim u tajnosti srdaca onih koji ljube. „Ostanite u mojoj ljubavi… ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama tražite što hoćete i bit će vam”. (Iv 15)
