Platno sv. Padre Pija: malo tko poznaje ovu dragocjenu relikviju i kako je čudesno nastala
Postoje mnoge relikvije svetaca koje su izložene javnosti na štovanje. Relikviju o kojem vam donosimo tekst zaista je poseban. Ima duboko značenje i vrijednost jer je povezana s likom jednog od najomiljenijih i najčašćenijih svetaca na svijetu.
Mnogi su ga nazvali “Platno Padre Pija”. Kad pomislimo na izraz “platno”, odmah nam na pamet padne laneno platno koje je umotavalo Kristovo tijelo nakon što je skinuto s križa i potom položeno u grob. Naravno: to je stvarno platno, ali mogu postojati i drugi različiti “pokrovi” koji se tiču svetaca. Ako govorimo o rupčiću Padre Pija, vrlo malo ljudi zna priču. Svojevrsni pravi “pokrov” ovog sveca, među najmoljenijima i najčašćenijima u svijetu, a iako je povijest ovog rupca malo poznata, postoje svjedoci koji tvrde da su sreli i one koji su posljednjih godina ‘čuvao je.
Priču o ovoj relikviji ispričao je Francesco Cavicchi, venecijanski industrijalac koji je umro 2005. On je neko vrijeme čuvao rupčić, ali ga je uvijek skrivao, sve do dana kada je Padre Pio proglašen svecem. Sasvim običan rupčić, s linijama na rubovima, poput onih koje su nekoć koristili ljudi: prikazuje lik Padre Pija s jedne strane i sliku koja podsjeća na Krista s druge strane.
Priča o rupčiću Padre Pija
Bilo je to 1967. kada je Franjo, kao i mnogi drugi vjernici, sa svojom obitelji otišao u San Giovanni Rotondo pitati Padre Pija za savjet. Nažalost, tih dana fratar iz Pietrelcine nije bio dobro, toliko da je Francesco mislio da ga neće moći upoznati. „Prije odlaska otišao sam do poglavara samostana kako bih saznao mogu li preko njega poslati svoju poruku Padre Piju i dobiti odgovor. On je odgovorio: “Uskoro će sići da ispovjedi ljude. Čekaj ga tamo.” Ponesen uzbuđenjem zbog tog skorog i dugo iščekivanog susreta, izvadio sam iz džepa rupčić da obrišem znoj” – priča Francesco. Dizalo se spustilo i svi su čekali Padre Pija: „Kleknuo sam pred vratima. Kad se otvorilo, Otac mi je dao ruku da je poljubim i rekao nasmiješen: “Sine, ako ti ne ustaneš, kako ću ja izaći?” Bila je istina. Blokirao sam prolaz. Ustao sam.
Vidio je rupčić koji sam držao i uzeo mi ga. Odmah sam pomislio: Kakva ljepota! Onda, kad mi ga vrati, bit će mi dragocjena relikvija” – kaže. Franjo počinje razgovarati s Padre Piom o svojim problemima. S druge strane, Padre Pio je odgovorio, ali tamo je bilo mnoštvo koje je čekalo svetog fratra, zbog toga je morao odstupiti. Padre Pio ga je, međutim, pozvao da mu vrati rupčić: “Guagliaò, a ti ovo nećeš uzeti?”. Ah, da, hvala ti”, promucao sam prisjetivši se da je to lijepa uspomena. Zurio mi je u oči, rasklopio rupčić, prešao njime preko lica, kao da želi osušiti znoj. U tom trenutku na rupčiću nije bilo ničega, ali činjenica da je bio u rukama Padre Pija i da je dotaknuo njegovo lice već ga je učinila uspomenom, relikvijom velike vrijednosti.” Od tog dana Francesco ju je uvijek držao kod sebe i tek ponekad pokazivao je drugim ljudima, s ponosom prepričavajući što se dogodilo. Nakon smrti Padre Pija, 23. rujna 1969., Franjo je ponovno otišao u San Giovanni Rotondo.
“Od umora od puta zaspao sam na jednoj od crkvenih klupa i sanjao Padre Pija kako mi pokazuje ranu na boku i traži da je dodirnem. U snu su mu ruke ostale prljave nečim što sam obrisao rupčićem. Kad sam se probudio, slijedom okolnosti, počeo sam gledati u rupčić koji je Padre Pio nekoć držao u rukama i tamo sam počeo vidjeti iste tamne tragove koje je on u snu ocrtao na rupčiću , a koji je imao izgled ljudskog lica. Vrijeme i molitva pomogli su mi da bolje shvatim što se dogodilo i da je ta slika bila svetac iz Pietrelcine, kao Krist, straga!” – oduševljeno će Francesco.
Pravo platno, možemo ga definirati, toliko da je nakon Francescove smrti (kako smo rekli, 2005.) predmetni rubac analiziran. “Dvije slike koje se vide na ovom rupčiću nemaju znanstveno objašnjenje i stoga nisu ljudsko djelo. Ove slike imaju tipične karakteristike platna: nisu naslikane, nisu nacrtane, na platnu se ne može pronaći trag boje ili druge tvari” – izjavio je profesor Giulio Fanti, stručnjak za Kristovo platno sa Sveučilišta. od Padove. Nije više samo osobna uspomena na g. Francesca, nego svačija relikvija koja se danas, nakon smrti Francescove udovice, čuva u svetištu u samostanu braće koji su željeli ostati anonimni.
