Pitanje koje vjerujemo mnoge zanima: Zašto papu nazivamo sveti otac?
Narod kad god moli za papu izgovara naziv “sveti otac”. Po meni niti je svet, niti je otac. Koliko znam i sama riječ papa znači otac, znači dva puta ga nazivamo ocem. Koliko mi je poznato, Isus je rekao da ne zovemo ocem nikoga na zemlji (Mt 23,9). Opet se navlači narod na grijeh. Sami apostoli su se nazivali slugama Božjim i apostolima Kristovim, nikakvim ocima. Dali možda znate od kada su se oni počeli nazivat “papama”?
Dragi čitatelju/čitateljice,
Da bismo pravilno razumjeli Sveto pismo, uvijek moramo rečenice promatrati u jednom širem kontekstu. Jednako tako i ovaj ulomak iz Matejeva evanđelja u kojemu Isus zabranjuje da se ljude na zemlji naziva ocima. Cjelokupni ulomak je sljedeći, Mt 23, 1-13:
Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: “Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.”
Dakle, vidimo da u ovom ulomku Isus kori farizeje zbog licemjerstva. Oni se nalaze na pozicijama koje zloupotrebljavaju i žele sebi prigrabiti duhovni autoritet kojega zapravo nemaju. U skladu s tim, inzistiraju na tome da im se pridijevaju počasni nazivi koje ne zaslužuju i koji ne odražavaju njihovu pravu brigu za narod. Prema tome, Isus ne zabranjuje da se koristi naziv “otac” sam po sebi, već zabranjuje da se on zloupotrebljava. Osim toga, zabranjuje da se duhovni autoritet čovjeka pomiješa s vrhovnim autoritetom Boga koji je jedini Otac svima.
Prema tome, Isus ne zahtjeva da se imenica “otac” generalno prestane upotrebljavati. Ako bismo to tvrdili kako bismo onda objasnili ulomak iz Mk 7,9 u kojem Isus kori farizeje što ne odaju dužno poštovanje ocu (!) i majci? Ili to da se u Novom zavjetu i sami apostoli prema svojim zajednicama ili pojedincima odnose kao duhovni očevi? Sjetimo se da Pavao piše zajednici u Korintu: “Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih!” (1Kor 4, 14-15).
U poslanici Filemonu on obraćenika Onezima naziva “svojim djetetom koje rodi u okovima”. Ivan u svojim poslanicama čitatelje također naziva djecom. Štoviše, u Drugoj Ivanovoj poslanici (2,13), vidimo da duhovne voditelje naziva “oci”. Postoji još mnoštvo primjera iz kojih vidimo da se već u Sv. Pismu pojam “otac” ne zabranjuje ni za biološke očeve, a niti za duhovne očeve koji doista ispunjavaju svoju ulogu. Kao što smo vidjeli kod Pavla, oni svoju djecu zapravo “rađaju po Evanđelju”. U tom smislu, odraz su Božjega očinstva. Ono što se dakle zabranjuje je oholo prisvajanje titula kojima se želi osobno uzvisiti. Za te Isus kaže “Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.”
Stoga nije točna tvoja primjedba da se apostoli nisu nazivali ocima. Ne samo apostoli, već i velik broj ranih kršćanskih teologa i svetaca nosili su taj naziv. Još i danas se vrlo često govori o “Crkvenim ocima” iz razdoblja patristike. U početku je taj naziv bio vrlo proširen. Na Istoku se koristio za obične svećenike dok je na Zapadu bio pridržan za biskupe. Tek se negdje u 4. stoljeću počinje koristiti kao razlikovni naslov za rimskog biskupa.
Međutim, u mnogim zemljama (pa i kod nas) se naziv “otac” koristi za sve svećenike. Kada taj naziv koristimo kao titulu za rimskog biskupa, onda njime izražava njegovu očinsku brigu za čitavu Crkvu koja mu je povjerena kao nasljedniku sv. Petra. Mnogi pape kroz povijest doista nisu bili sveti, ali je ipak njihova služba zadržala element očinske brige i vodstva uz pomoć Duha Svetoga. Kod nedavnog posjeta pape Benedikta svi smo mogli osjetiti tu očinsku brigu i toplinu.
BTB,
don Damir
