Pismo mrtvom ocu: Dragi tata Hrvatska danas nije država za koju si ti život dao
Dragi tata odavno ti ne pišem. Razočarana sam sa svim što se događa u državi za koju si se borio. Bila sam mala kada si otišao u rat iz koga se nisi vratio, i niko nikada mi neće moći nadoknaditi vrijeme koje smo trebali provesti zajedno. Mami je puno gore nego meni, a mogu samo zamisliti kako je tvojim roditeljima koji su ostali bez sina.
Kao mala često sam slušala da žrtva svih onih koji su dali živote za Hrvatsku nije uzaludna. Kada sam odrastala dragi tata bila sam ponosna na tebe i tvoje suborce. Mislila sam da su i drugi ponosni na sve branitelje koji su položili život da bi moji smo ostali živjeli u slobodnoj Hrvatskoj. Dragi tata znaš da se nikada nismo vratili u naš dom jer mama nije mogla tamo podnijeti život bez tebe. Često kaže da su joj tamo ostale samo uspomene, lijepih se sjeća a one ružne iako se trudi nikada neće zaboraviti.
Djed mi je pričao kako je sve započelo i kako su pijane horde vojske bivše države s petokrakom na čelu htjele uništiti sve što nam je sveto. Dragi moj tatice da nije bilo takvih kao ti i tvojih suboraca oni bi i uspjeli u svome naumu. Nažalost danas se taj isti simbol pod kojim smo protjerani i pod kojim su mnogi naši pobijeni, i na koncu od koga si i ti poginuo vratio se u našu državu na velika vrata. Dugo su se pripremali teren za povratak tog simbola agresorske vojske. Danas taj simbol dominira jednim našim gradom, a njegovi sljedbenici su se dočepali saborskih kluba i oštro bljuju vatru na sve počev od našeg pokojnog predsjednika Tuđmana. Dragi tatice muka mi je od takvih i žalosna sam što se to dopušta u našoj Hrvatskoj. Noćima ne mogu spavati i kroz glavu mi se vrti ono da nijedna žrtva za našu Hrvatsku nije uzaludna i pitam se da li je to tako?
Dragi moj tatice ti se nisi borio za državu u koju će se vratiti aveti prošlosti, ali oni se nažalost vraćaju i to na velika vrata. Nažalost osim branitelja i navijača na to nitko ne reagira i tužna sam do bola jer Hrvatska danas nije država za koju si život dao. Eto tatice toliko, nemam snage ni pisati, a ni misliti o tome. Nadan se da ću u idućem pismu imati malo ljepše priče, a do tada voli te tvoje zlato.
www.medjugorje-news.com/HERCEGOVINA.in
