Pater Marko Glogović: Ova je slika i svojevrstan egzorcizam
Ta je slika središte nauka o Božjem milosrđu: na njoj ne gledamo samo Milosrdnog Isusa Krista, kao drugu božansku osobu, već sliku nazivamo slikom Božjeg milosrđa jer se u znakovima slike skriva cijelo poslanje i poruka toga »najvećega Božjeg atributa«, kako je zapisala svetica. Netko je drugi zapisao da u povijesti Crkve ne postoji slikarsko ili kiparsko djelo za koje bi Gospodin Isus sâm tražio da se načini prema njegovoj viziji – to je prvo i jedino, jedinstveno takvo djelo.
Gospodin je na toj slici prikazan kao OTAJSTVO. Šuti, kao hostija. Kao u svetohraništu. On se nalazi u središtu neke »velike tišine«: ma što ja uopće mogu reći o Bogu?! Ništa izrečeno ili napisano nije dovoljno dobro, točno ili spoznato. Iza jednostavnosti toga nadahnutog prikaza krije se cijeli niz najsloženijih stvarnosti: povijest spasenja, Riječ koja postaje Tijelom, osjećaji i djelovanja, duša i besmrtnost, vječnost…
Gledamo Isusa kao izvor svjetlosti, kao Svjetlost samu! Kad ga dulje vrijeme promatraš, rađa se osjećaj kao da ti Gospodin dolazi ususret… On je prikazan kao potpuno zemaljski i kao potpuno nezemaljski. Promatraš ono što u Krunici prikazuješ Ocu: »Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo«. Pogled na tu sliku može promijeniti i tvoj život – meni je moj promijenio! Smatram da je po toj slici Gospodin učinio jedno svoje posebno djelo u meni osobno, to posvuda i svjedočim, a slika i cijelo djelo milosrđa postalo je veliko, i najveće, djelo mojeg života – kao i života nebrojenih osoba po cijelom svijetu. Ta je slika i svojevrstan egzorcizam. Dovedimo pred nju zarobljene.
Sliku nazivamo »slikom Božjeg milosrđa« jer Milosrdni Isus jest savršena slika Božjeg milosrđa. Istražujući povijest slike i katehezu koju u sebi skriva, kao da sam mrvicu spoznao u kakvim je mukama bila sestra Faustina, neprestano slušajući nalog Gospodina Isusa da naslika tu sliku. Pišući knjigu o toj slici, mjesecima sam uza se nosio bilježnicu, meditirao, zapisivao… U vrijeme klanjanja, svete mise, na hodočašću, u šetnji, u čekaonici u ambulanti, kupujući, blagujući, družeći se… Čak sam se i noću budio da bih zapisao misao, da mi ne umakne iz uma. Bilo je tu i komičnih situacija, jer sam znao zaustaviti auto da bih zapisao nešto o slici. Lik sa slike me obuzeo, volim reći: promijenio i otisnuo se u mojoj duši.
On, Sveti, Jaki i Besmrtni – Milosrdna Ljubav. To mi je super simpatično: pišući zadnju rečenicu knjige koja je nastala razmatranjem svakog dijela te slike, doslovno u toj istoj minuti dolazi mi pošiljka na samostanska vrata, slika identičnih razmjera kao original, dotaknuta izvorne slike u Vilniusu (kao relikvija) i otisnuta na platnu pomoću najnovije tehnologije kojom se skenirao milimetar po milimetar slike, da bi se dobila što vjernija preslika. Gospodin ima predragi smisao za darivanje, kao i za humor, kao i za trenutak! Ta slika nam je dana da probudi i potakne želju da upoznamo Isusa, onakva kakva ga je gledala sveta Faustina. Ona se nije fokusirala na tamu koja okružuje osobu na slici: već na samog ISUSA.
Nema tame u kojoj Gospodin ne bi htio zasvijetliti i koju ne bi mogao rasvijetliti! Isusu nije važno što se nalazi u toj tami ili od čega (od koga) je sazdana: milosrđe ne gleda kakvo je zlo pogodilo čovjeka, ono ga oslobađa! Isus vidi samo tebe i mene; samo ti i ja smo mu važni. Aleluja!
Ta slika je silno sredstvo nove evangelizacije! Tama oko izvorne slike (koja toliko zbunjuje neupućene) zapravo je, u originalu, tamnosiva tvorevina, slična gustoj magli… Tanka zlatna nit (aureola) odsjeva svjetlom, uokolo Kristove glave tamno i svijetloljubičastom bojom naglašena je njegova kraljevska vlast i čast i dostojanstvo… Maglovit odsjaj vidljiv je uokolo cijelog lika Spasitelja; sva mu haljina sjaji otajstvenim, blagim svjetlom, koje – ne zasljepljuje!
Gusta, neobično duga kosa, koja naprijed slobodno pada na ramena, odostraga povezana kao u vijenac – kako se naznačuje sa strane, pomazana uljem pomazanja (za proroka, kralja, svećenika), koje ostavlja dobro uočljiv svijetli trag; vlasi tamnosmeđe i svijetlosmeđe boje, kosa ljupko kovrčava i razdijeljena po sredini, kao da leprša na kakvu laganu vjetru; ponešto naborano, visoko čelo, široko lice, duge i široke obrve, precizno izražene oči i nos, nevelika brada, tek naznačena, mekana, poput pahulja…
To divno Kristovo lice sjaji mirnoćom, sigurnošću, ozbiljnošću, staloženošću, pobjedom, sućuti… Rane na rukama sjaje! Haljina je prozračna, vide se mnogi nabori na njoj, rukavi kao paučina. On dolazi s neba. Rukavi odsijevaju bojama zraka. Te su zrake u ishodištu pomiješane, tek se u izlijevanju jasno dijele. Na prstima ruku gotovo možemo vidjeti otiske.
Ništa od tih detalja, tako važnih, ne možemo vidjeti na lošim kopijama! Slika nije klasična aheropita, odnosno slika nenačinjena ljudskom rukom, kao, npr., slika Gospe Gvadalupske. Ali gotovo da jest! U knjizi objašnjavam zašto. Otkrij ljepotu Kristova lika i hitnost i ozbiljnost poruke što ih skriva ta jedinstvena slika! Ona ne prikazuje samo Isusa od jučer, kakav je bio pred apostolima: ona nam predaje Isusa od danas, za nas – danas. Mi smo danas uistinu sretni i privilegirani jer se upravo u naše vrijeme ta slika ponovno otkriva. Tomu snažno pridonose i mnogi novi crkveni pokreti s karizmom i poslanjem milosrđa, kao i nove redovničke družbe, posvećene širenju Božjeg milosrđa.
U ovoj slici imamo slike sakramenata, Crkve, molitve, Svetog pisma, prošlosti i budućnosti, svijeta i svemira, duhovnoga i tjelesnog stvorenja… Ništa slično, ujedinjeno na taj način u jednoj slici, ne možemo naći u drugim »svetim slikama«, koliko god nam bile lijepe. Bilo bi zanimljivo kada bi tko toj slici pristupio s komentarima otaca pustinje, mistika, svetaca, teologa. (…)
Preporučam da se ta slika nabavi, blagoslovi, dijeli i širi, postavi na javno štovanje, u obitelji ili crkvi (…)
Iz knjige „Vidljivi Bog – o tajnama slike Božjega Milosrđa“ autora p. Marka K. Glogovića, OSPPE
Book.hr
