Papin nedjeljni nagovor: Otjerajmo pesimizam – iziđimo s Isusom u pučinu
Papin nedjeljni nagovor: Otjerajmo pesimizam – iziđimo s Isusom u pučinu Poput Petra, nerijetko se u životu vraćamo na obalu bez ulova, osjećamo se poraženo. Međutim, Gospodin bira upravo našu lađu – takva kakva jest – kako bi propovijedao evanđelje.
Uvijek, kako u osobnom životu, tako i u životu Crkve i društva može se učiniti nešto lijepo i hrabro, kazao je papa Franjo u nagovoru prije molitve Anđeoskog pozdravljenja s vjernicima na Trgu svetog Petra.
Isus u evanđelju današnje liturgije najprije ulazi u Šimunovu lađu, a potom poziva na odlazak u pučinu. Papa Franjo je u nagovoru prije Anđeoskog pozdravljenja pozvao na razmišljanje upravo o ova dva čina
Svakodnevni odlazak na more svakodnevnih obveza
Isus ulazi u Šimunovu lađu kako bi naučavao. Traži upravo tu lađu, bez ikakvog ulova, koja se nakon cijele noći rada razočarano vratila na obalu, prazna, kazao je Papa. I nama je to lijepa slika, primijetio je.
Svakoga dana lađa našeg života napušta obalu doma kako bi uplovila u more svakodnevnih obveza; svaki dan pokušavamo „loviti na pučini“, njegovati snove, provoditi projekte, živjeti ljubav u našim odnosima. No, nerijetko, poput Petra, doživimo „noć praznih mreža“, rekao je Papa. Koliko puta se i mi osjećamo poraženo, dok se u našim srcima budi razočaranje i gorčina.
Ukrcavanje na našu lađu
Što onda čini Gospodin? Bira ukrcati se na našu lađu. Odatle želi svijetu navijestiti Evanđelje. Upravo ta prazna lađa, simbol naše nesposobnosti, postaje Isusova „katedra“, propovjedaonica s koje naviješta Riječ, istaknuo je papa Franjo.
To je ono što Gospodin voli činiti – Gospodin je Gospodin iznenađenja, čuda u iznenađenjima – ukrcati se na lađu našeg života kada mu nemamo što ponuditi; ući u naše praznine i ispuniti ih njegovom prisutnošću; iskoristiti naše siromaštvo kako bi navijestio njegovo bogatstvo; naše bijede kako bi proglasio njegovo milosrđe.
Bog blizine
Bogu ne treba brod za krstarenje, dovoljna mu je jadna, otrcana lađa, sve dok ga mi prihvaćamo, napomenuo je. Puštamo li Boga u čamac naših života, pitanje je koje je postavio Papa.
Ponekad se osjećamo nedostojnima Njega jer smo grešnici. No to je izgovor koji Gospodinu nije drag, jer ga oduzima od nas. On je Bog blizine, suosjećanja, nježnosti te ne traži perfekcionizam, već prihvaćanje. Tebi isto tako govori: ‘Daj da se ukrcam u lađu tvog života, takav kakav jest’.
S Isusom se plovi bez straha
Na taj način Gospodin ponovno izgrađuje Petrovo povjerenje. Nakon ulaska u lađu, nakon što je propovijedao, kaže mu neka isplovi u pučinu. Nije bilo dobro vrijeme za pecanje, ali Petar vjeruje Isusu. Ne oslanja se na ribarske strategije, koje je dobro poznavao, nego na Isusovu novost, primijetio je Papa.
Isto se događa i s nama – dočekamo li Gospodina u našu lađu, možemo izići na pučine. S Isusom se u moru života plovi bez straha, ne prepuštajući se razočaranju kada nema ulova, i ne prepuštajući se misli kako se „nema što učiniti“.
Uvijek, kako u osobnom životu, tako i u životu Crkve i društva može se učiniti nešto lijepo i hrabro. Uvijek. Uvijek možemo početi ispočetka, Gospodin nas uvijek poziva da se vratimo u igru jer On otvara nove mogućnosti.
Prihvatimo stoga poziv, ohrabrio je Papa, otjerajmo pesimizam i nepovjerenje i odimo s Isusom u pučinu. Čak će i naša malena, prazna lađa pridonijeti čudesnom ulovu.
