Papa Martin I.
Rođen je u Todi, u Umbriji, upisan među rimske klerike, a 649. izabran je za papu. Čim je postao papa, Martin I. odmah je u listopadu 649. održao dobro posjećenu Lateransku sinodu na kojoj je osuđeno učenje da je u Kristu samo jedna volja.
Papa Martin I. neumorno je nastojao da budu posvuda prihvaćeni zaključci ove sinode i time je došao u sukob s politikom cara Konstansa II.
Još za vrijeme Lateranske sinode bizantski namjesnik Olimpije nastojao se domoći Pape, kojega je smatrao nezakonitim jer nije tražio potvrdu svoga izbora od cara. Ubrzo se Papa i Olimpije sprijatelje. Papa je bio u sporazumu s Olimpijem kad se taj na čelu svojih četa proglasio neovisnim o bizantskom carstvu.
Novi namjesnik Kalliopa kreće s vojskom na Rim da nakon pobune ponovno uspostavi carsku vlast. Bolesni Papa uzalud je tražio utočište u svojoj biskupskoj crkvi, 17. lipnja 653. jer je bio zarobljen te odveden na otok Naxos, a potom u Carigrad. Tu su s njim postupali na najsramotniji način.
Budući da je Papa dulje vremena bio u sporazumu s pobunjenikom Olimpijem, poveden je protiv njega postupak kao protiv veleizdajnika. Ubrzo mu je izrečena smrtna kazna i bačen je u tamnicu. Tu ga je nakon poniženja zateklo pomilovanje od smrtne kazne koje mu je od cara izmolio umirući patrijarh Pavao.
Dana 17. ožujka 654. odveden je u progonstvo na Kerson u Crnome moru gdje ga smrt ubrzo oslobađa svih muka. Papa je naročito trpio zbog toga što ga je rimski kler ostavio na cjedilu. Taj je kler pokleknuo pred državnom vlašću i pod carskim pritiskom te još za njegova života izabrao novog papu Eugena I.
