Papa Ivan Pavao II. – Božji general koji je predvodio vojsku u borbi sa zlom i napastima svijeta
Kardinal Felici je 16. listopada 1978., poslijepodne, uobičajenom frazom na lođi bazilike svetoga Petra najavio: “Habemus Papam”. Imamo papu! Prolomio se aplauz, ali kad je izgovorio njegovo ime, Karol Wojtyla, mnogi su ostali zatečeni. Jedan novinar je rekao, čak i šokirani. Pogotovo oni iz Istočnog bloka odakle je sv. Ivan Pavao II. došao.
Prisjećajući se 16. listopada 1978. kada je Karol Wojtyla izabran za rimskoga biskupa, prenosimo dio iz prvoga razmatranja u nizu emisija “Uz 100. obljetnicu rođenja Karola Wojtyle, prvog pape Slavena – nadbiskup Želimir Puljić” u kojoj se nadbiskup Puljić prisjeća pontifikata ovoga velikog i za Hrvatsku važnog Pape.
Naime, tijekom svoga pontifikata papa Ivan Pavao II. u 27 godina obišao je 129 zemalja svijeta u sklopu svoja 103 međunarodna putovanja. Imao je također brojna putovanja u Italiji, njih 142, a u Rimskoj biskupiji u kojoj je on biskup, od 328 župa pohodio je 274 župe.
Objavio je 14 enciklika, 12 apostolskih pobudnica, 37 apostolskih pisama i 10 apostolskih konstitucija. Odobrio je Zakonik kanonskog prava 1983., a novi Katekizam Katoličke Crkve 1992. Objavio je knjigu “Prijeći prag nade” (1994.), “Dar i otajstvo” (1996.) povodom 50-te obljetnice misništva te knjigu pjesama “Rimski triptih”.
Održao je brojne svečanosti proglašenja blaženih i svetih, beatifikacija i kanonizacija, na kojima je proglasio 1241 blaženika i 478 svetaca. Imenovao je 187 novih kardinala, a među imenovanima su i četvorica Hrvata: pokojni Franjo Kuharić i Josip Uhač te živući, Vinko Puljić i Josip Bozanić.
Brojna putovanja i susrete najbolje ćemo shvatiti u kontekstu njegovih riječi koje je izgovorio u istoj toj nastupnoj homiliji na početku pontifikata, kada je rekao: “Želim svima doći, sve posjetiti, i mjesta gdje se moli i ljude koji mole; beduine u pustinji i karmelićane i cistercite u samostanima; bolesnike u krevetima i radnike u tvornicama. Htio bih vidjeti i sve one koji su poniženi i obespravljeni. Htio bih zaviriti i iza kućnih pragova vaših kuća, posvuda bih htio doći”.
Ostavljao je dojam “Božjeg generala” koji predvodi vojsku u borbi sa zlom i napastima svijeta. Stalno je bio u pokretu i među ljudima. A njegov mač bio je uperen protiv idola našeg vremena, protiv svijeta koji bježi od Boga.
Sjetimo se kako je i Mojsije, kad se vratio, našao narod da se klanja zlatnom teletu, bio bijesan, razbio je ploče. Jer narod se okrenuo prema idolima. Čini se da je Ivan Pavao II. također išao ovim svijetom s mačem, boreći se protiv idola suvremenoga svijeta.
Ali on se borio isto tako i za ljudska prava, za prava čovjeka, zauzimajući se osobito za slabe i ugrožene. Prošao je svijetom braneći ljudska prava. No, ne smijemo zaboraviti da se on kao Božji čovjek, borio i za božanska prava. I Bog ima pravo prebivati u ovom svijetu kojega je stvorio, njega se ne smije tjerati iz naše povijesti.
Zato se zauzimao ne samo za ljudska, nego i za božanska prava, za pravo vjerovati u Isusa Krista. On se nije umorio braneći i božanska prava, moleći i vapijući neka ljudi otvore vrata Kristu, jedinom Otkupitelju i Spasitelju ljudi.
