Papa Franjo: Pošaljite jezik na odmor i vježbajte slušati!
Papa Franjo: Oni koji viču – fizički ili moralno, putem medija ili javnog mnijenja – na kraju brutaliziraju čovječanstvo…
Dana 26. rujna 2022. papa Franjo primio je u audijenciju skupinu redovnica iz 34 zemlje, Sestre trećoredice kapucinke Svete obitelji. Papa je s njima razgovarao o umijeću slušanja, na temelju teme njihovih susreta, piše Aleteia
“Lijepo je, poslati jezik na odmor i posvetiti se slušanju,” rekao je, izazvavši smijeh sestara, “što više radite na slušanju nego na govoru.”
“Za slušanje, prva stvar koja je potrebna je šutnja, duboka tišina, unutarnja tišina, ona koju nalazimo u molitvi”, dodao je. Papa je u svom obraćanju citirao Pavla VI. i tužaljku tog sveca Pape da je “naš način života vrlo često ‘pun buke’.” I Franjo je iznio oštroumno opažanje da “za mnoge podizanje glasa, fizički ili moralno, predstavlja rješenje za nagovaranje” drugih da čine što žele. Ali onda, sugerirao je, često se oni koji su slijedili nekoga kako viče okreću i hrle na drugoga i viču još glasnije. I na kraju, naše čovječanstvo je, rekao je, “brutalizirano”.
Od jednog do drugog povika ovo ide od jednog krika do drugog, ovo brutalizira čovječanstvo, ograničava našu slobodu do te mjere da nas čini robovima onih koji imaju sposobnost uvjetovati te signale – kroz medije, obrazovanje, javnog ili političkog mnijenja — namećući tako svoje programe, na ovaj način, s mrzovoljnošću, sa samozadovoljstvom. Odvojite se od buke. Isus traži nešto drugo, rekao je Papa: “ići protiv toga, tražiti tišinu, odvojiti se od svijeta, od buke”. U tišini tada možemo razaznati, objasnio je papa Franjo „identificirati različite zvukove, odvagnuti ih i razlikovati. Na taj način ta početna galama počinje dobivati oblik; ono što se činilo disonantnim bit će shvaćeno i postavljeno, imat će ime, imat će lice.
Nijedna nota neće biti previsoka ili preniska, niti će zvuk biti rezak našim ušima ako pronađemo harmoniju koju samo naša tišina može dati. A ja kažem da samo naša šutnja može dati, jer sklad se nalazi, a ne nameće.” Pri tome se moramo čuvati od iskušenja da imamo “lijepu melodiju”, a zatim pokušati utišati ili odbaciti ono što “nije u skladu s njom”. Imam svoju melodiju, imam svoj ritam, a sve ostalo je vani. Iskušenje. Ali ovo je osuđivanje drugoga, stavljanje sebe na Božje mjesto, odlučivanje tko zaslužuje, a tko ne zaslužuje biti tu. To je velika oholost protiv koje se treba boriti poniznošću naše proročke šutnje.
Ako sam sposoban slušati na ovaj način, moći ću jasno čuti sve glasove, sve njih, razumjeti njihov redoslijed, na što odgovaraju, što žele reći i zašto to govore na taj način, na puta na način koji je tako nepovezan i tako neobičan. Papa je pozvao sestre da budu “proročice slušanja” – da slušaju glas Boga koji nas poziva da volimo druge i da ljubimo njegov dar stvaranja.
