Papa Franjo objašnjava: Postoji vrsta tuge koja je grijeh
Postoji tuga koja na neki način uzima zadovoljstvo u ne-užitku, primijetio je Papa. Kao uživanje u “gorkom, gorkom, gorkom slatkišu”.
Tuga je normalna ljudska emocija. Ali, postoji još jedna vrsta tuge koja je zapravo porok. To je bilo objašnjenje koje je papa Franjo dao 7. veljače, nastavljajući seriju opće audijencije o vrlinama i manama. “Postoji prilično ružan porok, tuga, shvaćena kao malodušnost duše, stalna nevolja koja sprječava čovjeka da osjeti radost vlastitog postojanja”, objasnio je Papa. Ova druga vrsta tuge “uvlači se u dušu i baca je u stanje malodušnosti … dolazi od Zloga.” Sveti je Otac razlikovao dobru tugu koju je, primjerice, osjetio izgubljeni sin kad je prepoznao svoj grijeh, i tugu koja je porok, koju su očitovali učenici na putu u Emaus, svojim malodušnim odgovorom Isusu: „Imali smo nadao se…”
Ova tuga je “kao užitak ne-užitka; to je kao da uzmeš gorak, gorak, gorak slatkiš, bez šećera, neugodan, i sišeš taj slatkiš. Tuga je uživanje u nezadovoljstvu”, upozorio je Papa. “Tuga, iz prirodne emocije, može se pretvoriti u zlo stanje uma”, rekao je i ovo mentalno stanje nekako uživa uljuljkati se u beskrajnu tugu. To je podli demon, demon tuge. Očevi pustinje opisani su kao crv srca, koji nagriza i izdubljuje svog domaćina. Ovo je dobra slika… Crv u srcu koji proždire i izdubljuje svog domaćina. Ova pomjesna tuga dovodi nas do toga da “utonemo u melankoliju, dopuštajući joj da tinja u njihovim srcima”. Određene dugotrajne tuge, gdje osoba nastavlja širiti prazninu onoga koji više nije tu, nisu primjerene životu u Duhu. Određene ogorčene gorčine, gdje čovjek uvijek ima na umu neku tvrdnju koja ga tjera da preuzme masku žrtve, ne proizvode u nama zdrav život, a kamoli kršćanski.
Za razliku od ovog pokolebanog stanja, moramo ostati usredotočeni na Isusa koji nam “donosi radost uskrsnuća”, rekao je Papa. Koliko god život bio ispunjen proturječjima, pobijeđenim željama, neostvarenim snovima, izgubljenim prijateljstvima, zahvaljujući Isusovom uskrsnuću možemo vjerovati da će svi biti spašeni. Iako je istina da život ima mnogo teških trenutaka, “Isus je uskrsnuo ne samo za sebe, nego i za nas, da otkupi svu sreću koja je ostala neispunjena u našim životima”, rekao je. “Vjera izgoni strah, a Kristovo uskrsnuće uklanja tugu kao kamen s groba.”
Zaključio je s dva razmišljanja preuzeta iz literature: Georges Bernanos, u svom poznatom romanu Dnevnik seoskog svećenika, rekao je župniku Torcyju ovo: “Crkva ima radost, svu onu radost koja je rezervirana za ovaj tužni svijet. Što si učinio protiv nje, učinio si protiv radosti.” I još jedan francuski pisac, León Bloy, ostavio nam je onu prekrasnu rečenicu: “Postoji samo jedna tuga, […] ona što nisi svet”. “Neka nam Duh uskrsloga Isusa pomogne pobijediti tugu svetošću”, molio je Papa.
U komentarima različitim jezičnim skupinama proširio je važnost Duha Svetoga. Rekao je: “U borbi protiv tuge s pouzdanjem se obraćamo Duhu Svetom koji je savršeni tješitelj. On nas oslobađa od usamljenosti ulijevajući u naša srca Božju ljubav koja nam omogućuje da tješimo nevoljnike i potrebite.” Naša vjera je zaštita, dodao je: “Oni koji vjeruju u Boga ne daju se ugušiti plačem, bez obzira na razlog. No, on ga snagom Duha Svetoga pobjeđuje i pretvara u novi život.”
